Elsys Eastern Europe stipendira studente tehničkih fakulteta

Nastavlja se dugogodišnja tradicija uzajamne podrške između najvećih domaćih fakulteta i jedne od najvećih domaćih firmi iz tehnološkog sektora. Kao i prethodnih godina, po pet studenata završnih godina Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu i Fakulteta tehničkih Nauka u Novom Sadu primiće mesečne stipendije od kompanije Elsys Eastern Europe koja im otvara vrata za praktični rad i obuku na aktuelnim izazovima njihove struke. Stipendiju će primiti i pet najtalentovanijih studenata druge godine ETF-a. Ceremonija dodele i potpisivanja stipendija je otvorena govorom dekana Elektrotehničkog fakulteta prof. dr. Mila Tomaševića koji je naglasila važnost saradnje sa privrednim subjektima u cilju pružanja šansi studentima da obave praksu, ali i da se zaposle na prestižnom i zanimljivom mestu.

Prisutnima se obratio i Saša Kostić, Regionalni direktor Elsys Eastern Europe: – Zahvaljujem se Elektrotehničkom Fakultetu na dugogodišnjoj saradnji i težnji da istu podignemo na viši nivo. Naše strateško opredeljenje je da ulažemo u mlade talente; napori fakulteta na tom polju su veliki i vaš posao smatram jednim od najbitnijih faktora kako za razvoj struke tako i za celokupan razvoj zemlje. Cilj nam je da ukažemo mladima da nije samo inostranstvo rešenje, već da i u Srbiji ima načina da ostvare svoje planove i interese. Na nama, kompaniji ispred francuske Advans Groupe, je da uradimo sve što možemo kako biste se opredelili da ostanete ovde.

Ova saradnja pruža mogućnost studentima završne godine da svoju teoriju primene u praksi na nekim od najizazovnijih projekata današnjice. Elsys Eastern Europe jedna je od vodećih kompanija u regionu koja zapošljava preko 200 inženjera u svoja dva razvojna centra u Beogradu i Novom Sadu. Ovaj napredni program saradnje sa fakultetima u Beogradu i Novom Sadu dolazi kao logičan korak koji spaja obrazovanje i rad na komercijalnim projektima. Zahvaljujući punoj podršci Fakulteta, ambiciozni studenti mogu se uključiti i u program praksi, a svoj rad mogu iskoristiti i kao osnovu za diplomski rad završne godine studija. Ova praksa je korisna jer za savetnike imaju najbolje inženjere u celoj zemlji! A da je ova saradnja uspešna govori i podatak da su mnogi od tih ostvarenih inženjera započeli svoju karijeru upravo kroz jedan od gore dva navedena programa. Trenutno je otvoren konkurs za praksu u kompaniji Elsys Eastern Europe, dok više informacija o svim dostupnim programima možete pronaći na www.elsys-eastern.com

Nagrađene najbolje ideje projekta “Uključi se, pronađi rešenje”

Najbolje učeničke ideje u okviru drugog kruga projekta “Uključi se, pronađi rešenje” svečano su proglašene u novosadskoj Gradskoj kući. “Grad Novi Sad i Gradska uprava za kulturu podržavaju mlade srednjoškolce. Danas su podeljene po dve nagrada u svakoj školi. Mi, kao Grad Novi Sad, podržavamo projekat jer mladi treba da se uključe i pronađu rešenja. Oni su dobili priliku da menjaju svet i da urade nešto lepo za svoju školu i za svoju okolinu,” kaže zamenik načelnika Gradske uprave za kulturu Dragan Aleksić.

Omladinska prestonica Evrope Novi Sad 2019, je u partnerstvu sa Evropskom prestonicom kulture Novi Sad 2021, odlučila da će, za razliku od prošle godine, većim budžetom finansirati čak dve učeničke ideje iz dve različite kategorije i uključiti jedanaest srednjih škola. “Svaka škola dobija po dve nagrade. Jednu od OPENS-a, drugu od Evropske prestonice kulture. Mislim da su sve ideje vrlo zanimljive. Ono što je jako važno jeste da kontinuirano podržavamo ovaj projekat, da stalno mlade orhabrujemo i da oni to usvoje kao neku naviku. Kroz kontinuitet, ideje mogu da budu sve bolje,” kaže ispred projekta “Novi Sad 2021 – Evropska prestonica kulture”, kazala je Milica Rašković. Novosadski srednjoškolci glasali su za najbolje predložene ideje na polju aktivizma i kulture i stvaralaštva, koje će im pomoći da unaprede svoje sredine, odnosno srednje škole. “Đaci su nam kroz ovaj projekat rekli šta stvarno žele i mismo videli šta im je potrebno. Ideje su vrlo različite i došli su od samih đaka i odgovaraju na njihove konkretne potrebe. Najviše teže ka tome da im prostor u školi i vreme koje provedu tamo bude udobnije i zanimljivije”, izjavila je ispred OPENS-a, asistentkinja programske koordinatorke Dobrila Marković.

Jedna od pobedničkih ideja dolazi iz Medicinske škole 7. April. Učenici su predložili obnovu zavesa u kabinetima i organizaciju vršnjačkie edukacije o polno prenosivim bolestima. “Mislim da su projekti ovakve vrste veoma bitni i ovo je možda najznačajniji projekat koji se tiče nas srednjoškolaca. Ovaj novac koji dobijemo je jedna odlična motivacija za učenike. Facilitacija je takođe bila veoma bitna u ovom procesu, jer mladi treba da nauče kako se radi na ovakvim projektima,” kaže učenik Medicinske škole Velibor Maksimov. Programi poput Participativnog budžetiranja su pravi način da se mladi uključe u političke procese i nauče da budu odgovorni građani.

Najbolji na bilbordima: Miloš Medić

Miloš Medić učenik je Gimnazije “Jovan Jovanović Zmaj”. U prošloj školskoj godini osvojio je bronzane medalje na Evropskoj juniorskoj informatičkoj olimpijadi i na Balkanskoj juniorskoj informatičkoj olimpijadi, a prvu nagradu osvojio je na Srpskoj informatičkoj olimpijadi za učenike osnovnih škola. – Sada sam drugi razred gimnazije, a u prvom razredu mogao sam da se takmičim u rangu osnovnih škola jer sam 2004. godište – navodi Miloš Medić. – Kada završim gimnaziju planiram da upišem fakultet. Voleo bih da se bavim programiranjem. Da li igrica ili da se bavim programiranjem u nekoj kompaniji, još se nisam opredelio.Projekat „Učim + Znam = Vredim”, koje realizuje Udruženje za promociju društvene odgovornosti, nastavljen je i ove godine. Na 43 lokacije u Novom Sadu i Sremskim Karlovcima postavljeni su novi bilbordi. Na njima je predstavljeno gotovo 300 učenika osnovnih i srednjih škola koji su u protekloj školskoj godini ostvarili najznačajnije uspehe na takmičenjima iz oblasti nauke i umetnosti na domaćoj i međunarodnoj sceni. Generalni sponzor ovog projekta je i ove godine Erste banka, a partner u realizaciji Omladinska prestonica Evrope – OPENS 2019. U saradnji s Udruženjem za promociju društvene odgovornosti,

Ispijanje čaja i ples u kineskom duhu u Muzeju šibica

Učenici Karlovačke gimnazije koji uče kineski jezik sa svojim lektorima iz Konfucijevog instituta u Novom Sadu i profesorima učestvovali su u Muzeju šibica u kineskoj čajnoj ceremoniji, koja se sastojala iz niza aktivnosti koje promovišu multikulturalnu razmenu, umetnost i strane jezike. Tom ceremonijom ujedno je obeležen i završetak kursa „Umetnost čaja” te dodeljeni sertifikati učenicima koji su ga s uspehom savladali kod lektorke Čen Ju Ći. Učesnici radionice imali su priliku da budu „oslikani” u duhu tradicionalnih kineskih maski. Svojevrsnu ceremoniju oslikavanja lica izvela je nekadašnja učenica Karlovačke gimnazije, sada studentkinja Akademije umetnosti u Novom Sadu Bela Benišek.

– Čajna ceremonija u Kini je nastala još u vreme dinastije Tang – objašnjava vlasnica Muzeja šibica i profesor likovnog u Karlovačkoj gimnaziji Jovana Popović Benišek. – Veruje se da su u to vreme kineski monasi uz pomoć čajne ceremonije odavali počast prirodi. Njome se posvećuje pažnja lepoti pet svetova, a to su listići čaja, voda za čaj, toplota, odnosno zagrevanje vode, čajnik i šoljice, kao i okruženje u kojem se čaj priprema. I onda, a i danas, od ključne je važnosti da osoba koja priprema čaj bude smirena, kao i da uživa u samom procesu jer se stav i raspoloženje onoga ko priprema čaj prenosi i na napitak, tako da je izbalansiranost osobe važan sastojak.

Čas kineskog plesa polaznicima kursa „Kineski ples i scenski izraz” održala je lektorka Zou Ven Sjue. Muzej šibica dao je doprinos tom događaju u vidu postavke etiketa i šibica poreklom iz Kine. Na njima su često prikazani motivi tradicionalnih maski. To je prvi u nizu događaja koji promovišu multikulturalnost, umetnost i strane jezike, koje će u narednom periodu priređivati Muzej šibica.

Opovu treba prostor za smeštaj dece

 Predstavnici lokalnih samouprava Južnobanatskog upravnog okruga imali su nedavno sastanak u kabinetu ministarke bez portfelja zadužene za demografiju i populacionu politiku Slavice Đukić Dejanović na kojem su bili i čelnici opštine Opovo, u nameri da se upoznaju sa predstojećim projektima i apliciranjem na konkursima radi izgradnje vrtića u Sefkerinu. – Planiramo da izgradimo vrtić površine 400 kvadratnih metara, koji bi prema predračunu koštao oko 35 miliona dinara – kazao je predsednik opštine dr Zoran Tasić.- Razgovarali smo kako da se napravi finansijska konstrukcija i počne već dogodine da se gradi objekat. Novac možemo tražiti i na konkursu ministarstva za sredstva iz evropskih fondova, s tim što bi lokalna samouprava snosila  20 odsto vrednosti investicije, pa će novac biti planiran u budžetu opštine za 2020.

Po rečima Jelene Mitić, direktorke opovačke Predškolske ustanove „Bambi”, vrtić u Sefkerinu je preko potreban. – Trenutno u prostoriji pri Osnovnoj školi „Dositej Obradović” radi samo jedna vaspitno-obrazovna grupa koju pohađaju deca koja će na jesen poći u prvi razred. U grupi ima 23 predškolaca, a na listi čekanja u Sefkerinu imamo još 20 mališana različitog uzrasta. Direktorka kaže da je prirodni prirašataj u opštini mali, ali da postoji potreba za smeštajem dece u vrtiće na području cele opštine, pa im nedostaju i prostor i radnici.  -Nadamo se da zabrana zapošljavanja neće trajati doveka, jer nedostaju medicinske sestre – vaspitači, vaspitačice, logoped i defektolog – navodi Mitić. – U Barandi, u sklopu škole ima jedna pripremna vaspitna grupa u koju je upisano 24 buduđih prvaka. Baranda je udaljena od Opova tri kilometra, pa roditelji decu dovode u vrtić u Opovo, gde je upisano 160 mališana uzrasta od druge do šeste godine.

Taj centralni objekat, kaže direktorka, izgrađen je 1979. godine   i treba ga rekonstruisati kako bi se u sklopu svake radne sobe napravio sanitarni čvor. – Sada deca odlaze van prostorije gde borave do toaleta pa ih vaspitačice moraju pratiti -objašnjava direktorka i kaže da vrtiću u Opovu treba još prostora. -Imamo idejni projekat za dogradnju stotinak kvadrata da bi bilo mesta  za još dve grupe dece .  U Sakulama je, istakla je, najlošija situacija. Radi jedno pripremno odeljenje na spratu tamošnje osnovne škole gde ima  26 mališana. To je mešovita grupa sastavljena od osmoro  budućih prvačića  i 18 mališana mlađeg uzrasta.

Klizanje kao zabava i rekreacija za decu i odrasle

U okviru projekta „S kao sport”, pod pokroviteljstvom Gradske uprave za sport i omladinu, Sportsko udruženje „Sport master” i Hokejaški klub „NS stars” svakog radnog dana tokom novembra organizuju promotivne časove klizanja u Ledenoj dvorani na Spensu. Časovi su namenjeni deci i njihovim roditeljima, kako početnicima, tako i onima koji imaju klizačkog iskustva, a cilj je da se podigne svest o važnosti fizičke aktivnosti i zdravog odrastanja, kao i da se građani motivišu da se bave sportom i da uživaju u njemu.

Koordinatorka projekta „S kao sport” Daniela Ignjatić kaže da se klizanje može posmatrati kao odličan spoj porodične aktivnosti i rekreativnog sporta. – Klizanje se pokazalo kao odlična zajednička aktivnost, u kojoj jednako uživaju i roditelji i deca – ističe Daniela Ignjatić. – Kada je reč o klizanju, najbitniji su motorika, koordinacija i balans, slično kao kada dete uči da hoda i drži ravnotežu, zbog čega su mališani koji voze rolere stabilniji na klizaljkama i brže savladavaju potrebne veštine. Naši besplatni časovi nisu namenjeni samo za decu koja nikada nisu stala na klizaljke već i za one koji imaju iskustva, te mogu da usavrše svoje sposobnosti, a posle određenog vremena da se upišu na hokej ili u školicu klizanja. Osim toga, časovi su osmišljeni tako da akcenat stavljamo na osnovne veštine: kako kočiti na ledu, kako ustati nakon pada i odgovarajuće se obući – da malim klizačima ne bude hladno, a da mogu da se kreću bez ograničenja.

Po rečima naše sagovornice, u gradu je sve više klizališta, kako zatvorenih, tako i otvorenih, na koja Novosađani masovno odlaze tokom sezone klizanja. Zbog toga su u Udruženju našli način da ljubitelji „baleta na ledu” i tokom letnjih meseci uživaju u tom sportu. – U  okviru projekta „S kao sport”, van sezone klizanja, za decu organizujemo treninge na rolerima – kaže Daniele Ignjatić, dodajući da Udruženje ima odličnu saradnju s roditeljima  ali i obrazovnim ustanovama. – Posećujemo vrtiće i škole, gde decu učimo strit hokeju, koji se igra na betonu u rolerima ili patikama. Za treninge je potrebna ravna podloga, poput školskih ili gradskih igrališta, roleri i dobra volja.

Promotivni časovi klizanja organizuju se ponedeljkom i petkom od 16.45 do 17.45, utorkom i četvrtkom od 9.15 do 10.15, a sredom od 19.45 do 20.45, a građani se mogu prijaviti putem „Fejsbuk” starnice Udruženja „Sport master” ili putem telefona 065/280-98-00.

Hokej se ubraja među najbrže kolektivne sportove, a smatra se i grubim jer se igrači često sudaraju i padaju, a opasnost od žestokog udara paka nikad nije isključena. Zbog toga ga mnogi ubrajaju među „muške” sportove. – Nepravedno je razmišljati na taj način jer nije tačno da su dečaci veštiji klizači – ističe Daniela Ignjatić. – Prošle godine je održan hokejaški turnir za decu od osam do 12 godina. Između utakmica organizovana su razna revijalna takmičenja, između ostalog u brzom klizanju, na kojem su devijčice ubedljivo trijumfovale i dokazale da mogu biti ravnopravne s dečacima.

Koviljska osmoletka 61 godinu s ponosom nosi ime Laze Kostića

Podaci o prvoj školi u Kovilju zabeleženi su još u 18. veku, a današnja osmoletka je 1958. godine ponela ime „Laza Kostić” po velikanu srpske književnosti, rođenom u tom selu. Tu obrazovnu ustanovu pohađa 459 đaka, ali, po rečima direktorke Slavice Grlić, taj broj varira jer tokom godine dolaze novi učenici, a neki odlaze s roditeljima u Novi Sad ili u inostranstvo. Zgrada u kojoj je škola danas, useljena je 1971. godine i u nju do sad nije baš mnogo ulagano.  – Prošle godine je završena prva faza zamene stolarije i za to nam je u susrtet izašla Pokrajinska vlada pa je obnovljen deo prozora, odnosno ono što je bilo najhitnije – podrumske prostorije, trpezarija, jedna učionica, fiskulturna sala, svlačionice – kaže direktorka Slavica Grlić. –  Odrađeni su i kosi krovovi, te nam ostaje sanacija ravnog krova do sale, koja je renovirana. Osim toga, uređene su dve faze struje.

Interesantno je da škola u Kovilju ima lift, koji je izgrađen prošle godine da bi deca u invalidskim kolicima mogla pohađati kabinetsku nastavu. Po rečima naše sagovornice, to su uspeli da urade zahvaljujući pomoći gradske vlasti. Za svoje đake direktorka ima samo reči hvale. Kaže da su marljivi i vaspitani, a iako dobre rezultate pokazuju iz svih predmeta, ipak se tradicionalno ističu iz geografije, engleskog i tehničkog. Uspešni su i likovnom, te učestvuju na brojnim konkursima. Ipak, među osnovcima je najpopularnija sportska sekcija, a interesantno je da je škola nekad imala i keramičarsku sekciju, koja je prestala da postoji nakon što je nastavnica koja ju je vodila otišla u penziju. – Centar za likovno vaspitanje organizuje brojne konkurse, a pošto su naši đaci bili uspešni, 2015. godine odlučili su da kod nas u školi upriliče izložbu i dodelu nagrada – napominje Slavica Grlić. – Deca su imala „dan za nezaborav”, okupili su se na druženju i fijakerima su se vozili do Arkanja.

Naša sagovornica navodi da je koviljska škola specifična i po tome što je veronauka uvedena još devedesetih godina prošlog veka, i to na zahtev roditelja. Oko nastave im pomažu monasi iz obližnjeg manastira, s kojim imaju odličnu saradnju. Osim toga, škola sarađuje i s kulturno-umetničkim društvima, kao i mesnom zajednicom, te đaci uz svesrdnu pomoć nastavnika učestvuju na božićnim i uskršnjim vašarima. – Organizujemo vašare i u školi pa deca sakupljaju novac za ekskurzije, odnosno za drugare koji nemaju para za to – objašnjava direktorka. – Imali smo i predstave humanitarnog karaktera na kojima su đaci prikupljali novac za lečenje bolesnog druga.

I školski list podseća na čuvenog pesnika

Imajući u vidu da je u Kovilju rođen čuveni intelektualac, doktor pravnih nauka, novinar i pesnik Laza Kostić, ne čudi da se školski časopis zove „Pletisanka”, upravo po Lazinoj kovanici iz pesme „Među javom i međ snom”. Učenici koji pohađaju novinarsku sekciju uređuju list, a deo novca za njegovo štampanje obezbeđuje Grad, dok ostatak finansiraju roditelji kroz đački dinar.

Vremeplov: Ostavka Markovića – početak kraja Jugoslavije

Predsednik reformske vlade SFR Jugoslavije Ante Marković na današnji dan 20. decembra 1991. godine podneo je ostavku, zbog opstrukcije reformskog programa savezne vlade koju su sprovodili republički politički lideri. Marković nije želeo da prihvati savezni budžet koji je nazvao “ratnim budžetom”. Nakon njegove ostavke reforme su zaustavljene, a Jugoslavija se ubrzo raspala u krvavom ratu. 

Vremeplov: Protest 30.000 studenata u Šangaju

U najvećim demonstracijama od početka Kulturne revolucije u Kini, na današnji dan 20. decembra 1986.  godine preko 30.000 studenata protestovalo je u Šangaju tražeći demokratske slobode.

Vremeplov: U Francuskoj prihvaćen Gregorijanski kalendar

U Francuskoj je  20. decembra. 1582.  godine prihvaćen Gregorijanski kalendar.

Vremeplov:Umro  Dušan Silni

Na današnji dan 20. decembra 1355. godine, preminuo je srpski car Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić, poznat i kao Dušan Silni. Dušan Nemanjić bio je sin kralja Stefana Uroša III Dečanskog i otac cara Stefana Uroša V, u narodu prozvanog Nejakim, poslednjeg vladara iz dinastije Nemanjića. sa Sa vlasti zbacio je svog oca Stefana Dečanskog, pomoću vlastele nezadovoljne politikom Stefana Dečanskog prema Bugarskoj i Vizantiji, nakon bitke kod Velbužda. Dušan je značajno proširio granice srpske države prema jugu, sve do Korintskog zaliva, iskoristivši unutrašnje nemire u Vizantiji. Po osvajanju velikih vizantijskih teritorija 1345, proglasio za cara Srba, Grka (tj. Romeja) i Bugara, srpsku crkvu je sa ranga arhiepiskopije uzdigao na rang patrijaršije, da bi ga prvi srpski patrijarh Joanikije 1346. krunisao.

Poznat je i po donošenju čuvenog Dušanovog zakonika, najznačajnijeg srpskog srednjovekovnog pravnog akta. Završio je izgradnju manastira Dečani, zadužbinu svoga oca, a njegova najznačajnija zadužbina bio je Manastir Svetih arhangela kod Prizrena, gde se nalazio i njegov grob. Bez obzira na to, Stefan Dušan je jedini vladar iz dinastije Nemanjića koji nije bio proglašen za sveca posle smrti. Opevan je u narodnim pesmama, ali ga narod nije naročito voleo. Njegova kruna se čuva u Cetinjskom manastiru u Crnoj Gori.

Vremeplov: Rođen Leopold fon Ranke

Na današnji dan 20. decembra 1795. rođen je nemački istoričar Leopold fon Ranke, osnivač moderne gradjanske istoriografije. Pored romansko-germanske, bavio se i istorijom jugoistočne Evrope, posebno istorijom Srba i Turaka, pri čemu mu je savetnik i saradnik bio Vuk Karadžić. Njegovo delo “Srpska revolucija” (1829) smatra se jednom od najboljih knjiga o Prvom i Drugom srpskom ustanku.

Vremeplov: Ostavka Vladislava Gomulka

Pod pritiskom radničkih nemira i štrajkova, na današnji dan 20. decembra  1970. godine ostavku je podneo šef vladajuće Poljske ujedinjene radničke partije (komunisti) Vladislav Gomulka. Nasledio ga je Edvard Gjerek.

Vremeplov: Umro Risto Stijović

Na današnji dan 20. decembra 1974. godine umro je srpski vajar Risto Stijović, član Srpske akademije nauka i umetnosti. Autor je mnogih spomenika, izvanredno stilizovanih životinja i ptica u kamenu, a najbolja dela ostvario je u drvetu koje je obradjivao virtuoznom veštinom.

Vremeplov: Umro Džon Stajnbek

Američki pisac Džon Stajnbek dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1962. godine umro je na  današnji dan 20. decembra 1968. godine. Postao je slavan tridesetih godina 20. veka s romanima koji se bave posledicama velike ekonomske krize i pobunom nekonformističke mlade generacije (“Plodovi gneva” “Zima našeg nezadovoljstva”, “Istočno od raja”).

Vremeplov: Uhapšena „majka“ Dafina

U Nemačkoj je na današnji dan 20. decembra 2002. godine, na osnovu poternice Interpola, uhapšena vlasnica propale piramidalne “Dafiment banke” Dafina Milanović i izručena Beogradu, gde je optužena za proneveru oko 19 miliona nemačkih maraka.

Vremeplov: Umro Artur Rubinštajn

Na današnji dan 20. decembra 1982. godine u 95. godini umro je Artur Rubinštajn američki pijanista poljskog porekla, jedan od najčuvenijih u 20. veku, posebno poznat po interpretacijama Šopena i novije španske klavirske muzike. 

Mali procenat izlečenih od zavisnosti narkotika u Srbiji

Devedeset odsto mladih u Srbiji i regionu je bar jednom probalo marihuanu a to je najčešće samo početak eksperimentisanja sa narkoticima koji dovodi do zavisnosti. Procenat izlečenih je mali ali stručnjaci tvrde da je odvikavanje moguće. Ovi podaci objavljeni su na Prvom regionalni forum o zavisnosti i oporavku od droga organizovan koji se održava danas i sutra u Beogradu, radi buduće saradnje naše zemlje sa zemljama iz regiona i sveta. Prema statistikama i istraživanjima na području naše zemlje, najzastupljenija ilegalna supstanca je marihuana a odmah za njom su heroin, spid, ekstazi i kokain. Ono što nam je modernizacija donela su i online platforme na kojima se mogu poručiti određene supstance a kojima se teško može ući u trag, čak 90 odsto mladih u Srbiji između 18 i 24 godina su bar jednom probali marihuanu.

Aleksandar Žugić iz udruženja „Za izlazak“. On ističe i da se ljudi odlučuju da potraže pomoć tek u četrdesetim godinama života nakon dugog perioda konzumacije. Po njegovim rečima, izlečenje je moguće a oni svedoče stotinama ljudi koji su se uspešno izborili sa zavisnošću. Na globalnom nivou rezultati nisu toliko loši. Jedan od učesnika foruma Esbjörn Hörnberg ispred Federacije protiv droga Švedske poručio je da 94 odsto ljudi na svetu uopšte ne konzumira narkotike. On ističe da je neophodno da damo sve od sebe kako bi još više umanjili procenat redovnih konzumenata kojih je najviše među mladima. – Kada se ulaže u zdravlje i oporavak zavisnika uaže se u oporavak cele nacije i to bi trebalo da nas vodi, rekao je Esbjörn Hörnberg na forumu o zavisnosti i oporavku od droga.

Aleksandar Žugić naveo je da ne postoji jasna komunikacija između organizacija, države i civilnog društva što je ključno za adekvatnu borbu proziv zloupotrebe narkotika. Ono oko čega su se organizatori složili jeste to da su osobe sa bolestima zavisnosti na marginama društva i da bi trebalo osvestiti ljude da celokupno društvo snosi odgovornost za njih. Oni poručuju da je izlazak iz narkomanije moguć i pozivaju sve koji imaju problem ili poznaju nekog kome bi trebala pomoć da se obrate besplatnom anonimnom savetovalištu pozivom na broj 0800-104-100.

Mali je procenat onih koji se samoinicijativno odluče da potraže pomoć, istaknuto je na današnjem forumu. Ti ljudi su, kako je dodato, obično već u četrdesetim godinama života. Njihovi stručnjaci poručuju da bi prvenstveno trebalo edukovati roditelje kako bi mogli da prepoznaju problem na samom početku. Ovaj problem prvenstveno se počinje u adolescenskom dobu koje odlikuje  radoznalost, potreba mlade osobe da se doživi nešto novo i nestvarno.

Veliko je negodovanje roditelja kada je reč o njihovoj obuci, poručuju organizatori foruma. Većina je nezainteresovana ili ima potpunu veru u svoje dete kada su u pitanju zabranjene supstance, međutim bitno je da im se predoče prve naznake i simptomi početka zavisnosti kako bi iste mogli da prepoznaju. Susedi iz Bosne i Hercegovine ispred organizacije Proslava i oporavak poručuju da je ključno zainteresovati čitavo društvo u rešavanju ovog problema i da ne postoji adekvatna ciljna grupa.

Zanimljivo je da su često i deca iz porodica u kojima su sa roditeljima razgovarali o opasnosti narkotika, prihvata predlog drugova da nešto probaju. Tinejdžer ne vidi opasnost u marihuani ili u tabletama, čak ni u heroinu, jer njegovi drugovi to uzimaju, a to što je protivzakonito daje svemu notu uzbuđenja i lične hrabrosti.

Akcije koje su se organizovale u školama, koje su za cilj imale edukaciju deteta o narkoticima dale su suprotan efekat. Mladi su ubeđeni da je moguće odupreti se zavisnosti ili čak nisu u stanju da je prepoznaju. Edukacijama su samo dobili jasniji uvid u svet droge i potvrdu da je odvikavanje moguće poručuju organizatori.

Prema rezultatima ankete sprovedene na prostorima BiH, više od 50 odsto roditelja odgovorilo je da ne bi dozvolilo svom detetu da se druži ili bude u blizini osobe koja se borila sa problemom zavisnosti od narkotika

Respiratorni virusi najviše napadaju mališane

Respiratorni sincicijelni virus (RSV) čest je uzročnik infekcija disajnih puteva dece i odraslih i najčešći uzročnik ovih infekcija kod dece mlađe od pet godina. U Institutu za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” kažu kako je učestalost infekcija i zazvanih RSV najviša u uzrastu od drugog do šestog meseca života, a gotovo sva deca do navršene druge, najkasnije treće godine, prebole bar jednu infekciju izazvanu ovim virusom.Infekcije  izazvane RSV javljaju se svake godine, sezonski u obliku manjih ili većih epidemija. Za naše područje karakteristična je pojava epidemija u kasnu jesen i tokom zimskog perioda. Virus se, slično drugim respiratornim virusima, prenosi direktno sa inficirane na zdravu osobu, odnosno dete kapljičnim putem ili indirektno kontaktom preko kontaminiranih predmeta, kao što su igračke, kvake na vratima, nameštaj i slično. – Najteže kliničke manifestacije RSV infekcije sreću se kod odojčadi uzrasta do šest meseci. Poseban rizik od komplikacija i smrtnog ishoda usled RSV infekcije postoji kod prevremeno rođene dece, novorođenčadi i odojčadi sa hroničnom bolesti pluća po tipu bronhopulmonalne displazije (BPD), kod odojčadi i dece sa urođenim srčanim manama i one sa oslabljenim imunim sistemom – ističu u Institutu za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”. Klinička slika varira od blagih simptoma infekcije gornjih disajnih puteva kao što su kašalj, curenje iz nosa, povišena temperatura, malaksalost i gubitak apetita, razdražljivost, pa do teških oblika infekcije donjih disajnih puteva, praćenih sviranjem u grudima i otežanim disanjem, kao što su bronhiolitis, pneumonija ili ređe traheobronhiolitis. – Opšte mere zaštite podrazumevaju higijenu ruku osoba koje neguju decu, onemogućavanje kontakta deteta sa osobama koje imaju kijavicu ili kašlju, prirodna ishrana dojenjem, adekvatna higijena igračaka i sredine u kojoj dete boravi, ograničavanje boravka deteta u kolektivnom smeštaju u sezoni RSV infekcije, sprečavanje izloženosti deteta duvanskom dimu. Ove mere su veoma važne, ali zbog visoke zaraznosti i načina prenošenja virusa, njihovom primenom nije uvek moguće sprečiti širenje infekcije – navode u Institutu “Batut”.

Kao što aktivnom imunizacijom, odnosno primenom vakcina, mogu da se spreče neke bolesti, tako i RSV infekcija može da se spreči pasivnom imunizacijom odnosno primenom gotovih tzv. monoklonskih antitela. Palivizumab je humanizovano monoklonsko antitelo koje obezbeđuje zaštitu od RSV infekcije. Njegova primena je od suštinskog značaja za sprečavanje teških oblika infekcije kod dece u visokom riziku. Pasivna imunizacija palivizumabom sprovodi se u sezoni RSV infekcija, a to je najčešće period od oktobra do februara, i to davanjem jedne mesečne doze  tokom trajanja sezone, sa najviše pet doza.

Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti u našoj zemlji je uvedena obavezna pasivna imunizacija osoba koje su u posebnom riziku protiv infekcije izazvane RSV. Rizične kategorije su deca koja su rođena pre 29. nedelje trudnoće koja na početku RSV sezone imaju manje od 12 meseci; deca koja su rođena pre 32. nedelje trudnoće koja na početku  RSV sezone  imaju manje od 6 meseci; deca sa hroničnom plućnom bolesti /bronhopulmonalnom displazijom koja na početku RSV sezone  imaju manje od 12 meseci; deca sa hroničnom plućnom bolesti/bronhopulmonalnom displazijom koja na početku RSV sezone imaju manje od 24 meseca, ukoliko im je šest meseci pre početka sezone bila neophodna terapija, odnosno primena kiseonika, hronična primena kortikosterioda, bronhodilatatora i /ili diuretika; zatim deca sa urođenim srčanim manama komplikovanim značajnim hemodinamskim poremećajima koja na početku  RSV sezone  imaju manje od 12 meseci; a u skladu sa principima dobre kliničke prakse i indikacijama zasnovanim na medicinskim dokazima, imunoprofilaksa palivizumabom može da se primeni i van navedenih indikacija, po konzilijarnoj odluci tri lekara subspecijaliste u tercijarnoj pedijatrijskoj ustanovi, kao što su neonatolog, pulmolog, kardiolog.

Ustanove u kojima se sprovodi imunizacija

„U najtežim slučajevima potrebno je bolničko lečenje i primena kiseonika. Pošto je uzročnik infekcije virus, antibiotici se ne koriste u lečenju“,  napominju u “Batutu”.  Palivizumab se primenjuje u zdravstvenim ustanovama za lečenje dece na tercijernom nivou zdravstvene zaštite i to su Institut za neonatologiju – Beograd, Univerzitetska dečja klinika – Beograd, Institut za zdravstvenu zaštitu majke i deteta „Dr Vukan Čupić“ – Beograd, Institut za zaštitu zdravlja dece i omladine Vojvodine – Novi Sad, Klinika za dečije interne bolesti – KC Niš i Klinika za pedijatriju – KC Kragujevac. U “Batutu” poručuju roditeljima da ukoliko njihovo dete pripada nekoj od navedenih rizičnih kategorija obavezno da se informišu u navedenim zdravstvenim ustanovama ili kod izabranog pedijatra u domu zdravlja u vezi sa pasivnom imunizacijom protiv RSV infekcije.

Podrška deci oboleloj od autizma i u školi i van nje

U Srbiji je sve veći broj broj dece obolele od autizma iako još uvek ne postoji tačna evidencija o broju obolelih. “Dete sa autizmom u vaspitno-obrazovnoj ustanovi i van nje” bila je tema tribine na Pedagoškom fakultetu u Somboru koju je organizovao Pedagoško-edukativno razvojni centar – PERCE. Deset godina nakon uvođenja inkluzivnog obrazovanja u Srbiji, iskustva roditelja, prosvetnih radnika i terapeuta su različita. “Možemo puno da im pomognemo da osveste svoj boravak u ovom životu, posebno na emotivnom planu. Autistična deca su, kako navode naučnici, kao male kornjače koje se uvuku a mi, pedagozi trebamo svojim delovanjem i ljubavlju učinimo to da oni izađu iz tog oklopa. Ako se ne gleda njihov limit, već ako se gleda njihova mogućnost – onda je rezultat neminovan”, ispričao je Saša Plavšić, sa dugogodišnjim iskustvom instruktora terapijskog plivanja. “Mislim da je veća posvećenost, da više vremena može da se posveti deci sa posebnim potrebama u specijalnoj školi, samim tim što ih je manje u odeljenju i što su predavači obučeni za rad sa takvom decom. Svaki roditelj ima razlog da se opredeli za redovno ili školovanje u specijalnim školama”, istakla je Marija Beslać, roditelj i predstavnik Udruženja za podršku osobama sa autizmom “Maslačak”.

Ne postoje dva deteta sa istim simptomima, a samim tim velike su i razlike u funkcionalnosti i socijalnom razvoju osoba sa dijagnozom autizma. “Dete koje je drugačije po nečemu ima pravo da bude u svom najbližem okruženju, u svom najbližem vrtiću , školi… naravno od obrazovanja, kulture i ostalo. Ja verujem da je to jedini put da postanemo tolerantno društvo, da uvažavamo jedni druge i da prihvatamo jedni druge onakve kakvi jesmo”, objasnila je dr Otilia Velišek Braško, profesor strukovnih studija za pedagoške nauke. Pedagoško-edukativni razvojni centar u saradnji sa pedagozima, psiholozima i defektolozi pruža savetodavne usluge u vezi sa teškoćama u razvoju i učenju, pozitivnim roditeljstvom, metodama i tehnikama uspešnog učenja. “Imamo segment koji se nedeljno organizuje a to je savetodavni rad sa roditeljima najčešće, i takođe sa decom koji se odvija u prostorijama Pedagoškog fakulteta. Savetodavni rad podrazumeva bilo kakav problem ili neku aktivnost koju zajedno sa decom i roditeljima radimo”, naglasila je docent dr Mila Beljanski, koordinator Pedagoško-edukativnog razvojnog centra (PERCE). Centar je proistekao iz Sporazuma o saradnji između Grada Sombora i Pedagoškog fakulteta, koji je potpisan prilikom obeležavanja 240 godina od početka obrazovanja srpskih učitelja u “Normi” Avrama Mrazovića.

By admin