Raspadom Jugoslavije (SFRJ) status Srba, najbrojnijeg naroda nekadašnje države, u novostvorenim državama negde i dalje nije rešen, a tamo i gde jeste prava su im ugrožena, ocenjuje Aleksandar Čotrić član skupštinskog Odbora za dijasporu i Srbe u regionu. Srbi su konstitutivni narod samo u BiH, u Sloveniji nisu ni nacionalna manjina, u Crnoj Gori nemaju ni status konstitutivnosti i nacionalne manjine, pa ni prava na upotrebu svog maternjeg jezika. U ostalim državama bivše Jugoslavije Srbi imaju status nacionalne manjine. Najviše Srba danas živi u BiH, odnosno Republici Srpskoj, a najmanje u Sloveniji.
Status
Srba u Sloveniji je takav da nemaju pravo na školovanje na maternjem jeziku,
kao ni na informisanje . To je veliki problem za veliku srpsku populaciju u
ovoj državi, upozorava. Čotrić dodaje da se u toj državi više od 20 godina nije
održao popis stanovništva, pa nije u potpunosti poznat broj Srba, ali da
pretpostavke govore da taj broj nije manji od 60 hiljada. “Položaj je
poslednjih godina nešto poboljšan jer su mnogi ostvarili pravo da se upišu među
slovenačke državljane, a preko 20 hiljada njih bilo je potpuno obespravljeno,
bez prava na slovenačko državljanstvo i sve što iz toga proističe”, navodi
on.
Srbi
nemaju rešen status u Crnoj Gori, gde je njihov procenat oko 29 odsto, jasan je
Čotrić. “Niti su nacionalna manjina niti su konstitutivni narod. Nemaju
pravo na upotrebu svog maternjeg jezika. Ne dobijaju finansijska sredstva
crnogorske države za negovanje prosvetno-kulturnog identiteta, a nisu ni srazmerno
zastupljeni u državnim službama”, ističe. Prema popisu stanovništva iz
2011, u Crnoj Gori živelo je 178,110 pripadnika srpskog naroda, što je 28,73
odsto od ukupnog broja, dok se čak 265,895 građana izjasnilo da im je srpski
jezik maternji. Položaj Srba u Crnoj Gori je počeo ubrzano da se pogoršava od
2006, kada je proglašena njena nezavisnost, a sve pod pritiskom organizovane
“desrbizacije” i forsirane “crnogorizacije”, koja se
sprovodi u svim oblastima društvenog života. U praksi je proterano ćirilično
pismo, a politikom zapošljavanja u javnoj sferi koja rigidno favorizuje
Crnogorce u odnosu na Srbe, sprovodi se diskriminacija. Srba nema na visokim
funkcijama u vlasti, a broj zaposlenih u državnim institucijama je zanemarljiv.
Primer je MUP, gde, prema nekim podacima, od 2,825 zaposlenih, 149 je Srba.
Neposredno nakon sto je prošle godine izabran za predsednika Crne Gore, Milo
Đukanović je rekao da će mu prioritet svih prioriteta biti definisanje
identitetskog pitanja, što je praktično značilo da se vlast već opredelila da
po svaku cenu promoviše novu naciju i izvrši “odnarođivanje” od
srpskog nacionalnog bića, indirektno praveći novu crkvu i novu veru, menjajući
kulturno-istorijski koren Srba na području Crne Gore.
Srbi su
jedan od tri konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine, i naravno da u najvećem
broju žive u Republici Srpskoj, gde čine oko 81,51 odsto stanovništva, dok ih u
veoma malom broju, tek negde oko 2,55 odsto, živi u Federaciji BiH. Srbi su pre
rata na teritoriji Federacije BiH živeli u velikom broju, jer ih je bilo preko
500 hiljada, dok je danas taj broj 50 hiljada. Prema rečima Čotrića, to bi
trebalo dovoljno da govori da je pravo etničko čišćenje u BiH izvršeno upravo
nad srpskim narodom. “Srbi su prognani iz skoro svih većih gradova –
Sarajeva, Tuzle, Mostara, Zenice, Bihaća, oni su desetkovani i obespravljeni na
teritoriji drugog entiteta. Iako im Ustav garantuje konstitutivnost i na tom
delu BiH, oni su bez prava i na papiru i u praksi”, ocenio je Čotrić.
U Severnoj
Makedoniji živi oko 36 hiljada Srba. Čotrić kaže da posle Ohridskog sporazuma
2001. godine njihov položaj poboljšan, najpre u Ustavu. “Imaju bolji
položaj u Ustavu i pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, ali srpska deca
tek u promilima pohađaju nastavu na srpskom jeziku”, naveo je on. Ipak,
smatra da makedonska država ne čini dovoljno da sačuva identitet Srba, za
razliku od Srbije koja, kako kaže, redovno finansira Makedonski nacionalni
savet i izdavačku i informativnu delatnost Makedonaca u Srbiji.
Posledice
ukidanja škola na srpskom jeziku godinu-dve dana posle raspada Jugoslavije i
nedostatak udžbenika na srpskom jeziku, uz slab kadar i prekid neposredne i
medijske komunikacije sa Srbijom, rezultirao je iščezavanjem srpskog jezika iz
svakodnevne upotrebe i u srpskim porodicama, a posebno u mešovitim brakovima,
pa u Kumanovu nekada “srpskom” gradu. Ipak u Kumanovu, nekada
“srpskom gradu” u kome danas nema ni 20 odsto Srba, što je ustavni
uslov – srpski je u zvaničnoj upotrebi kao i u opštinama Staro Nagoričane i
Čučer Sandevo, a u ovim mestima su i dve srpske osnovne devetogodišnje škole,
dok sve udžbenike obezbeđuje makedonska država. U tri makedonske opštine,
Tabanovcima, Starim Nagoričanima i Kučevištu postoji u osnovnim školama redovno
obrazovanje na srpskom jeziku. Takođe, prema nastavnom planu tekuće školske
godine, srpski jezik i kultura uveden je kao izborni predmet osnovnih škola
Severne Makedonije u sredinama gde žive Srbi. Od 2007. godine Srbi imaju
funkcije u makedonskoj vlasti, u vladi i javnim preduzećima, a ima ih i na
pozicijama predsednika opština, u zdravstvu, policiji. Predsednik opštine
Centar u makedonskoj prestonici Skoplju je Saša Bogdanović iz srpske zajednice.
Kao i ostalim nacionalnim zajednicama, i Srbima sleduje emisija na maternjem
jeziku na makedonskom javnom servisu.
Kosovo i
Metohija, za većinu Srba najbolnije nacionalno pitanje, mesto je jednog od
najvećih egzodusa srpskog naroda u ratnim sukobima devedesetih. Za samo
nekoliko sedmica proterano je 200 hiljada Srba koji se ni do danas nisu vratili,
a mnogi, interno raseljeni, napustili su svoja ognjišta i žive u enklavama na
KiM. To su najveći koncetracioni logori danas u Evropi, mišljenja je Čotrić. On
kaže da im je ograničeno kretanje i da su izloženi svakodnevnim napadima.
“Nametnuta im je latinica kao pismo po kosovskim zakonima. Vlasti u
Prištini ne čine ništa da se utvrdi sudbina otetih, kidnapovanih i nestalih
Srba. Imovina im se ne vraća”, istakao je. Svi Srbi su proterani iz
velikih gradova – Prištine, Prizrena, Đakovice, Peći, navodi Čotrić, te
zaključuje da danas nema zajednice kojoj je teže u ovom delu Evrope, nego
Srbima pod takozvanim kosovskim vlastima.
Očekivan
epilog: Odbačena prijava protiv Marića
Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Danijel Sinani izjavio je juče
da nije iznenađen što je odbačena krivična prijava protiv urednika TV Hepi
Milomira Marića koji je pogrdno govorio o njegovoj nacionalnosti i
profesionalnom integritetu i da je takav epilog očekivao, imajući u vidu da
“institucije u zemlji ne funkcionišu”. “Ne bih se mešao zameniku
tužioca u posao. On ima svoje argumente i ta odluka će mu ostati u biografiji.
Neka se nosi sa tim. Od ovog slučaja, mene mnogo više interesuju oni kojima se
tužilaštvo ne bavi, poput Krušika ili Savamale”, rekao je Sinani za list
“Danas”. On je to što pojedinci mogu javno da iznose laži i uvrede
bez ikakavih sankcija nazvao opasnom pojavom. “Pritom tu se ne vodim
profesionalnim primerom. To je bitno za sve građane, pogotovo za one koji
nemaju pristup javnosti”, naveo je Sinani.
Krajem septembra prošle godine Milomir Marić je u
jutarnjem programu Televizije Hepi vređao profesora Filozofskog fakulteta u
Beogradu Danijela Sinanija. Sinani je u to vreme sa rektorkom Beogradskog
univerziteta Ivankom Popović učestvovao u pregovorima sa studentima koji su
blokirali zgradu Rektorata, a Marić je, govoreći o postupku u vezi sa
doktoratom ministra finansija Siniše Malog, rekao da će o njemu odlučivati
Hašim Tači i Ramuš Haradinaj, dodajući da je “jedan njihov predstavnik
član te komisije”.
Lažna nauka
za dva klika i 30 sekundi pažnje
Zagovornici i pobornici
pseudonauka iskoristili su internet da se povežu i uvežu lokalno i globalno:
glasni su i nametljivi, pa se čini da su brojniji nego što ih zaista ima
Autor: Darko
Pejović
Simetričnost cifara u 2020. godini sigurno krije nekakvo znamenje, možda
i ono o smaku sveta. Bilo kako bilo, sudnji dan je blizu. Uništavamo se
lekovima i vakcinama. Dave nas i prže klimatske promene, kojima pomoću moćnih
antena upravljaju tajni gospodari čovečanstva. Živi svet će desetkovati zraci
smrti 5G mreže. Baš kao što je i zapisano u zvezdama, tragičan svršetak ove
divne ravne Zemlje je neizbežan… Ovakav potpuri pseudonauka i zaverologija
bez po muke se može sastaviti od delića izronjenih na internetu. Paradoksalno,
tehnologija napretka pokazala se i kao idealan „ekosistem” za množenje i
širenje iracionalnih ideja i tumačenja sveta. – Ubiremo gorke plodove svođenja
informisanja na dva klika mišem, unutar sfere pažnje od 30 sekundi. To pogoduje
pojednostavljenim porukama i zaključcima kakve odašilju propagatori
pseudonauka. Iskoristili su internet da se povežu i uvežu lokalno i globalno.
Glasni su i nametljivi, pa se čini da su brojniji nego što ih zaista ima –
dijagnostikuje astrobiolog i astrofizičar Milan M. Ćirković, naučni savetnik
Astronomske opservatorije u Beogradu i saradnik Instituta za budućnost
čovečanstva Oksfordskog univerziteta.
Naš
sagovornik, koji važi za za jednog od najagilnijih populizatora i branitelja
nauke u Srbiji, napominje da je kroz čitavu istoriju prosvećenost imala plime i
oseke. – Moderno doba karakteriše istovremena ekspanzija nauke i iracionalnosti
svake vrste. Racionalni deo čovečanstva je favorit u toj borbi, ali ne znači da
će se protivnik tek tako predati – kaže Ćirković.
Na
„srpskom frontu” protivnik o kome govori Ćirković poodavno je izašao iz
internet rovova i zaposeo šarene dnevne novine. Svoja utvrđenja ima u
elektronskim medijima, čak i onim s nacionalnom frekvencijama. Odnedavno,
antinaučna literatura pojavljuje se i pod etiketom etabliranih izdavača. –
Mnogo toga je naprosto smešno u svojoj ekstremnosti i naivnosti, poput teorije
o ravnoj Zemlji. Ali, pojedine pseudonauke su istinski opasne po život. Tu
ubrajam paramedicinske discipline, nadrilekarstvo i antivakcinaški pokret, koji
snosi dobar deo odgovornosti što smo imali epidemiju malih boginja. U
pseudonauke nove generacije spada i poricanje globalnog zagrevanja, čime se
opstruiraju ekološke akcije i zbunjuje javnost pred najvećim izazovom s kojim
se čovečanstvo suočava – navodi Ćirković.
Kako
ističe, nivo naučne pismenosti u našoj zemlji nije zavidan, što se vidi i kroz
obrazovnu strukturu stanovništva i kroz stanje u školskom sistemu. Uz časne izuzetke,
te pismenosti nema ni u uredništvima medija, koji su dužni da onemoguće
slobodan protok neznanja. Sve to stvara plodno tle za iracionalan pristup
realnim problemima. – U vreme poplava 2014, govorilo se o kataklizmi kakva se
javlja jednom u hiljadu godina, maltene da je to božja volja. Da ne pominjemo
„lovce na veštice” koji su tragali za HARP antenama, kojih niti je bilo, niti
su u stanju da izazovu hidrometeorološke poremećaje. Tek kada se voda uveliko
povukla, začuli su se glasovi razuma o broju objekata podignutih na klizištima
i plavnim područjima, o neregulisanim rečnim koritima, o kanalima za odvod
bujica koji su zakrčeni nelegalnom gradnjom i divljim deponijama – podseća
Ćirković.
Upravo ti
glasovi razuma, smatra Ćirković, ne smeju da utihnu pred izlivima pseudonaučne
histerije. Nemaju pravo na skrivanje u tišini naučnih kula, uz izgovor da im je
„ispod časti” da reaguju na besmislice. – Zadatak nauke je da jasno i glasno
iznese projekcije šta će se dogoditi ako se krene ovim ili onim putem. Ukoliko
društvo i oni koji ga vode ne teže progresu, ukoliko su skloniji laži nego
istini, nauka to ne može da spreči. Uteha je u istorijskoj pouci da je svaki
pokušaj konzerviranja ili izobličavanja stvarnosti na duže staze osuđen na
neuspeh. Samo je pitanje koliki će ceh biti plaćen u vidu opšteg zaostajanja
zajednice – zaključuje Milan M. Ćirković.
Darvinova odbrana i poslednji daniOd
antinauka stare škole neobično je vitalan kreacionizam, koji, odbacujući
teoriju evolucije, pretenduje da zameni naučni pogled na svet, ukazuje Milan
Ćirković. On podseća da je u septembru 2004. ondašnja srpska ministarka
prosvete Ljiljana Čolić objavila dekret o izostavljanju Darvinove teorije iz
nastavnog plana za osmi razred osnovne škole, uz kratku izjavu da će odluka ostati
na snazi sve dok se ravnopravno ne bude učila i teorija po kojoj je bog stvorio
čoveka i čitav svet. Ministarka je zbog opšteg protivljenja javnosti ubrzo
podnela ostavku, ali je kao heroina ovekovečena u časopisima i knjigama
globalnog kreacionističkog pokreta.
Antidarvinizam
je na bis izašao u maju 2017. u liku peticije koju je pokrenuo hirurg dr
Radmilo Rončević. Ispod zahteva za reviziju izučavanja teorije evolucije
prikupio je oko 200 potpisa lekara, profesora, inženjera, članova SANU,
crkvenih velikodostojnika… Peticija je adresirana na Ministarstvo prosvete,
skupštinski odbor za obrazovanje, predsedništvo SANU i univerzitete. Darvin je
pretekao, ali se kroz višenedeljnu medijsku, stručnu i političku debatu videlo
da su pseudonaučni resursi u Srbiji mnogo veći nego što se mislilo.
Najbolji na
bilbordima: Leopoldina Đanić
Leopoldina Đanić, učenica Elektrotehničke škole „Mihajlo Pupin”, osvojila
je prvo mesto na Republičkom takmičenju iz elektronike s osvojenim maksimalnim
brojem bodova. – Volim da rešavam zadatke iz elektronike – navodi Leopoldina. –
To me je privuklo i uživam dok ih radim. U budućnosti sebe vidim kao
programera, ali želim i da sviram harmoniku jer sam završila i Osnovnu muzičku
školu.
Projekat
„Učim + Znam = Vredim”, koji realizuje Udruženje za promociju društvene
odgovornosti, nastavljen je i ove godine. Na 43 lokacije u Novom Sadu i
Sremskim Karlovcima postavljeni su novi bilbordi. Na njima je predstavljeno
gotovo 300 učenika osnovnih i srednjih škola koji su u protekloj školskoj
godini ostvarili najznačajnije uspehe na takmičenjima iz oblasti nauke i
umetnosti na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Generalni
sponzor ovog projekta i ove godine je Erste banka, a partner u realizaciji
Omladinska prestonica Evrope – OPENS 2019.
“Sportom
za bolje sutra”: Pozitivan uticaj na zdravlje i razvoj dece
Zahvaljujući
Gradskoj upravi grada Zrenjanina, Sportskom savezu grada Zrenjanina, Javnoj
ustanovi “Sportski objekti” i sportskim klubovima i organizacijama
koji su uzeli učešća u akciji “Sportom za bolje sutra”, Crveni krst
Zrenjanin je uputio 45 dece na preventivni oporavak. U odmaralištu Crvenog
krsta Vršac na Vršačkom bregu, boravilo je 10-oro dece osnovnoškolskog uzrasta
iz hraniteljskih porodica i 35 učenika iz naseljenih mesta sa teritorije grada
Zrenjanina. “Ovde su sigurno deca koja su to zaslužila, eventualno neki
budući volonteri u Crvenom krstu u našem gradu. Odlična je saradnja sa Crvenim
krstom iz Vršca i nadamo se da će se naredne godine nastaviti i da će se trend
uključivanja sportskih organizacija iz Zrenjanina u akciju “Sportom za
bolje sutra” poboljšati”, izjavio je Simo Salapura, pomoćnik
gradonačelnika Zrenjanina. “Deca prvenstveno imaju mnogo sportskih
aktivnosti na otvorenom, ali tu su i edukativne i kreativne radionice. Zaista
je grupa odlična i super se zabavljamo”, kazala je Suzana Cvetanović,
sekretarka Crvenog krsta Vršac.
Praksa u
Crvenom krstu je pokazala da program preventivnog oporavka dece pozitivno utiče
na njihovo zdravlje, psihološki razvoj, razvoj kapaciteta za društveno
uključivanje i motivaciju za društvenim angažovanjem. “Ove godine smo se
opredelili da to budu deca uzrasta osnovnih škola petih razreda, da to budu
dobri đaci, deca primerenog vladanja, ponašanja i izgrađenih socijalnih navika.
Ono što smo se posebno dogovorili je da ta deca dolaze iz hraniteljskih
porodica, njih je nešto u manjem broju, a da su ostala deca iz porodica sive
zone siromaštva, to su porodice koje nisu korisnici socijalnih usluga, ali im
je ovakav vid oporavka za decu zaista potreban”, rekla je Aleksandra
Tanasijević, sekretarka Crvenog krsta Zrenjanin. Akcija “Sportom za bolje
sutra” je trajala u kontinuitetu tokom 2019. godine. Podržalo ju je 35
sportskih klubova i organizacija, a prikupljeno je ukupno 794.068 dinara.
Sredstva su usmerena za pomoć deci u stanju socijalne potrebe, kao i za nabavku
sportske opreme i pomoć i podršku aktivnostima i volonterskom servisu Crvenog
krsta Zrenjanin. https://www.youtube.com/watch?v=1msMBI0FA44&feature=emb_logo
Fondacija
Đoković: U najnovijoj kampanji za vrtiće više od 140 hiljada $
U donatorskoj kampanji Fondacije Novak Đoković za izgradnju i opremanje
vrtića u Srbiji, prikupljeno je više od 140.000 dolara, a osnivači Fondacije,
Jelena i Novak Đoković, ličnim sredstvima su duplirali tu sumu, pa će na
raspolaganju biti skoro 30 miliona dinara. Fondacija Novak Đoković navodi da je
uspešno realizovala još jednu donatorsku kampanju “Sezona darivanja”
tokom koje je prikupljeno više od 140.000 dolara za izgradnju i opremanje
vrtića u Srbiji, čime je premašen prvobitan cilj akcije za preko 40.000 dolara.
Kampanja koja je trajala od 3. decembra 2019. do 8. januara 2020. okupila je
veliki broj građana i kompanija-donatora. Najbolji teniser sveta i osnivač
Fondacije uz čestitku za novogodišnje i božićne praznike, zahvalio se svima
koji su podržali inicijativu i koji su pomogli u ostvarenju ovog cilja. “Zahvaljujući
vašim donacijama premašili smo cilj i ove Sezone darivanja i došli do
neverovatne cifre od 140 hiljada dolara koja će nam omogućiti da otvorimo nova
predškolska mesta i programe za decu u Srbiji. Ponosan sam i srce mi je puno
kada zajedno igramo za isti cilj, zato smo Jelena i ja i ove godine odlučili da
dupliramo vaše donacije, jer samo udruženi u činjenju dobrih i plemenitih dela
možemo vratiti osmeh i nadu u bolje sutra našim mališanima”, rekao je
Đoković.
Zahvalio
je donatorima što veruju u fondaciju, zahvalio na plemenitosti, darivanju i na
svim porukama koje su ostavili na sajtu uz donaciju. “Hvala vam na ovakvom
pobedonosnom početku 2020. godine, jer ako se po jutru dan poznaje, ovo će biti
jedna fantastična godina”, rekao je Novak Đoković. Globalna direktorka i
koosnivač Fondacije Jelena Đoković je izjavila da zahvaljujući svim donatorima
i radu Fondacije danas više od 22 hiljade dece ima bolje i zdravije okruženje u
kojem odrastaju. “Ove godine u okviru donatorske kampanje imali smo za
cilj da sakupimo sredstva pomoću kojih bi obezbedili da 200 dece dobije pristup
predškolskom obrazovanju. Zahvaljujući vašoj nesebičnoj podršci, taj cilj je
premašen i hvala vam na tome. Hvala vam što nam iz godine u godinu pomažete da
sve veći broj dece u Srbiji dobije priliku da učestvuje u programima
predškolskog obrazovanja”, poručila je Jelena Đoković. Navela je da je
krajem septembra prošle godine otvoren 44. vrtić po redu i to u Svilajncu, a
čime je obezbeđeno dodatnih 75 mesta za decu iz ove opštine i okolnih sela.
Otvoreni
su i vrtić u Mačvanskom Prnjavoru u blizini Šapca, čime je više od 150 mališana
iz Prnjavora, ali i ostalih sela iz okoline Šapca prvi put dobilo priliku da
krene u vrtić.
U postupku je i otvaranje
vrtića u Inđiji i, kako je rekla, “nećemo stati na ovome. Naš cilj je da
menjamo dečje živote u našoj zemlji”.
Fondacija
je osnovana 2007, kada je 19-godišnji Novak osvojio svoju prvu masters titulu.
Osnovana je kao organizacija čiji je cilj unapređenje ranog razvoja mališana iz
Srbije, zemlje u kojoj, prema zvaničnim podacima, tek svako drugo dete ima pristup
predškolskom obrazovanju. Za 12 godina rada Fondacije izgrađena su ili
rekonstruisana 44 vrtića u našoj zemlji, podržano više od 1000 porodica, kroz
programe edukacije i stručnog usavršavanja prošlo je više od 1.500 vaspitačica
i vaspitača, svim projektima obuhvaćeno je više od 22 hiljade dece, a u
projekte u Srbiji uloženo je 12 miliona evra.
Gligorije Vozarević – zaboravljen u selu,
zapamćen u istoriji
Gligorije Vozarović, zapamćen je u
istoriji kao prvi srpski knjižar i izdavač, ali kuća u kojoj je rođen, iako je
imala status spomenika kulture, srušena je i nigde u mestu nema oznaka da je
baš tu rođen. Obronci Fruške gore. Ležimir. Rodno mesto Gligorija Vozarovića.
Kuća u kojoj je rođen, iako je imala status spomenika kulture, srušena je i
nigde u mestu nema oznaka da je baš tu rođen Gligorije Vozarović. Praunuk Uroš
Vozarević kaže da bi on sam finansirao postavljanje spomen-ploče, ali da su mu
neophodne dozvole od grada. U Sremskoj Mitrovici kažu – slobodnih ulica za
imenovanje trenutno nema, ali postavljanje spomen-obeležja voljni su da
razmatraju. U Sremskoj Mitrovici galerija i biblioteka nose naziv Gligorije
Vozarević, ali u njegovom rodnom mestu ni slova o njemu. Možda je zaboravljen u
svom selu, ali istorija ga pamti. Upisan je kao prvi srpski knjižar i izdavač.
Otvorio je prvu knjižaru u Srbiji i odštampao prvu knjigu na ovim prostorima. I
to je tek deo njegovih zasluga.
Istoričar Dejan Ristić kaže da je
nedovoljno poznato da je 1832. godine svoju privatnu biblioteku učinio javnom.
Za osam dukata Gligorije Vozarović kupio je parcelu na današnjem Vračaru,
tadašnjoj periferiji Beograda. Smatrajući da je pronašao mesto na kome su
spaljene mošti Svetog Save, postavio je tu drveni krst. Ipak, istorija je
pokazala da mošti nisu spaljene na ovom mestu, ali će u godinama koje dolaze
krst postati simbol Vračara.
Istoričar umetnosti u Zavodu za
zaštitu spomenika Bojana Ibrajer Gazibara rekao je da je 1847. godine Gligorije
podigao drveni krst, prvi javni spomenik u Beogradu, u to vreme to je daleka
periferija, tu je bila njegova njiva. “To je bio prvi javni spomenik u
Beogradu, to je prvi put da mi znamo za javni spomenik u Beogradu i otvorio je
put za javne spomenike u Beogradu”, kaže istoričar umetnosti. Malo ko zna
da je Miloš Obrenović lično izabrao Vozarovića da ukoriči i poveže Sretenjski
ustav, dok kasnije u Arhivu Srbije ekskluzivno iz depoa iznose originalni Ustav
iz 1835. godine. Potomci Vozarevića smatraju da će spomen-tablom ili bilo kojim
drugim obeležjem sačuvati od zaborava prvog knjižara, izdavača, najiskusnijeg
knjigovesca u Srbiji. Gligorije Vozarović nije malo uradio za istoriju naše
zemlje. Zaslužio je mnogo više od spomen-table u Ležimiru, a trenutno nema ni
to.
Kakve igračke kupujemo?
Praznična idila podrazumeva, između
ostalog, da obradujete i najmlađe, najčešće omiljenom igračkom. Kakvog su one
kvaliteta i da li potrošači mogu biti sigurni u to, šta kupuju? Da li postoji
razlika između ove igračke, popularnog “ljigavca” i miksera za boje?
Postoji, jer je na jednoj istaknuta obavezna deklaracija na srpskom, a na
drugoj nije. Pored deklaracije, pri uvozu igračaka kontroliše se i njihova
bezbednost. Nepravilnost se ustanovi kod 2-3 odsto igračaka, najčešće zbog
prisustva teških metala, kao i često pominjanih ftalata, koji se koriste da bi
igračka bila elastičnija. “Naš propis je specifičan, čak i strog,
prijavljuju se sve pošiljke, inspektor na osnovu dokumenata određuje koje će
igračke ići na laboratorijska ispitivanja, ne ide uvek svaka igračka posebno
kada postoje dokazi o prethodno vršenim ispitivanjima. Imate pravo da od
prodavca zatražite dokumentaciju , ukoliko nemaju moguće da su na prodajna
mesta stigla alternativnim putevima, ne isključujemo mogućnost da se igračke
mogu i švercovati”, kaže Raša Milanov iz Granične sanitarne inspekcije,
Ministarstvo zdravlja.
U Udruženju “Alternativa za
bezbedne hemikalije” ističu da je neophodna pojačana unutrašnja kontrola i
da svaka nepravilnost bude javno dostupna. “Koji je to predmet, koji je
uvoznik, distributer, jer to je mnogo veća šteta za najodgovornijeg u sistemu i
da to bude nauk za sve ostale. Tim snabdevačima nije najveći problem da plate
kaznu, veći problem je medijski loše ispraćen slučaj”, ističe Jasminka
Ranđelović iz ALHEM-a. Kontrola bezbednosti igračaka radi se u nekoliko akreditovanih
laboratorija, među kojima je i ona u Institutu za javno zdravlje Vojvodine.
“Kod mekanih igračaka, onih dlakavih i kojih imaju kosu, radimo izvlačenje
tih dlačica i na taj način imitiramo kako se igraju deca, mada njih ne možemo
da izimitiramo, oni se uvek dosete nečega”, navodi Gordana Milojević
Miodragović iz Instituta za javno zdravlje Vojvodine.
Ima i domaćih proizvođača igračaka,
čiji kvalitet potvrđuju, između ostalog, sertifikat laboratorije u Francuskoj,
kao i kupci na zahtevnom tržištu Nemačke i Austrije. Na vama je roditelji, bake
i deke da dobro razmislite kada se nađete pred policom sa igračkama, kod nas i
ne baš tako jeftinim, u nadi da će novi Zakon o predmetima opšte upotrebe,
usklađen sa evropskim propisima, dati željene rezultate. https://www.youtube.com/watch?v=CGvhEDt9cp4
Vremeplov: Veliki štrajk
Osnovne i srednje škole u Somboru i okolini (njih 28, prim. ured.)
15.01.1997. godine prve u Srbiji stupaju u štrajk sa potpunom obustavom rada.
Ta sreda 15. januara je trebala biti u somborskim školama (zbog “kliznog
raspusta”, prim. ured.) početak nastave u II polugodištu, međutim desio se
štrajk koji je promenio prosvetu, kao i sindikalnu scenu Srbije. Naime,
posle ovog protesta ništa nije bilo kao ranije. Pokrajinski izvršni odbor Sindikata
prosvetnih radnika Vojvodine 10. januara, prvi u Srbiji, je doneo odluku o
stupanju u štrajk sa potpunom obustavom nastave sa početkom drugog polugodišta,
a 14. januara opštinski odbor SRPV(Nezavisni) je pozvao škole u Somboru na
obustavu rada. Ovaj neponovljeni štrajk
opisao je u svojoj knjizi “Veliki štrajk: Protest koji je promenio Srbiju”
jedan od organizatora i učesnika prof. Hadži Zdravko M. Kovač.
„Ćerali smo se do sada, a ćeraćemo se i
dalje… na duhovit i ironičan način obratio se kolegama na proširenoj sednici
Izvršnog odbora Nezavisnog sindikata predsednik profesor Zdravko Kovač. „Zbog
katastrofalnog, mizernog položaja zaposlenih u školama, koji se i dalje
pogoršava, kao i zbog drakonskog novog Zakona o radnim odnosima (koji
direktorima daje gotovo neograničena ovlašćenja ) prekidamo rad. Jesmo prvi,
ali očekujemo da će nam se i u drugim sredinama širom Republike pridružiti
kolege, koje su, zbog kliznog raspusta, još uvek na odmoru“, prenele su tada “Somborske
novine“.
„Opštinskoj
vladi prosvetni radnici su se takođe obratili sa nekoliko zahteva. Na prvom
mestu traže urgentnu finansijsku pomoć za sve zaposlene u školama. Nezavisni
sindikat je beskućnik, i da se sednice više ne bi održavale pod vedrim nebom,
prosvetni radnici očekuju da će im opštinska vlada pomoći u rešavanju i ovog,
za dalji rad Sindikata i te kako važnog pitanja“, pisale su „Somborske“.
Vremeplov: Umro Jovan Cvijić
Na današnji dan 16. januara 1927. godine umro
srpski geograf Jovan Cvijić, osnivač antropogeografije i geomorfologije i
Geografskog društva u Beogradu, 1910. Predsednik Srpske kraljevske akademije od
1921. do smrti i počasni doktor više inostranih univerziteta i akademija,
predsednik teritorijalne komisije na Mirovnim pregovorima u Versaju.
Vremeplov:Aleksandar
Tišma
Srpski pisac
Aleksandar Tišma, član Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije umetnosti
u Berlinu rođen je na jučerašnji dan 16. januara 1924. godine. Njegova dela
prevođena su na dvadesetak jezika, a i sam se bavio prevođenjem sa mađarskog i
nemačkog. Dela: zbirke pesama “Naseljeni svet”, “Krčma”,
knjige pripovedaka “Krivice”, “Nasilje”, “Povratak
miru”, “Škola bezbožništva”, romani “Za plavom
devojkom”, “Knjiga o Blamu”, “Upotreba čoveka”,
“Vere i zavere”, zbirka putopisa “Drugde”.
Vremeplov: Ostavka šefa kineskih komunista zbog studentskih
nemira
Šef Komunističke partije Kine Hu Jaobang podneo je, na današnji dan 16. januara 1987.
godine ostavku, prihvativši
krivicu za političke greške koje su izazvale studentske nemire. Funkciju
generalnog sekretara Partije preuzeo je Džao Cijang.
Vremeplov: Umro Toskanini
Na današnji dan 16. januara 1957 umro je italijanski
dirigent Arturo Toskanini, jedan od najznačajnijih u 20. veku. Dirigovao je u
milanskoj Skali i Metropoliten operi u Njujorku gde je organizovao i
simfonijski orkestar.
Vremeplov: Spalio se Jan Palah
Češki student Jan Palah na današnji dan 16. januara 1969. godine je
izvršio samoubistvo spaljivanjem u centru Praga u znak protesta zbog okupacije
Čehoslovačke koju su, po nalogu Sovjetskog Saveza, izvršile članice Varšavskog
ugovora u avgustu 1968. godine.
Vremeplov:Umro Edvard Gibon
Na današnji dan 16. januara 1794 godine umro je engleski
istoričar Edvard Gibon, autor dela “Opadanje i propast Rimskog
carstva”, koje se smatra jednim od najznačajnijih u svetskoj
istoriografiji.
Nadzor u
niškom tužilaštvu zbog curenja informacija o otmici devojčice
Kancelarija
Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti
pokrenula je inspekcijski nadzor u Višem javnom tužilaštvu u Nišu zbog navodnog
curenja informacija iz istrage protiv Ninoslava Jovanovića, zvanog
“malčanski berberin”, koji se sumnjiči za otmicu i silovanje Monike
Karimanović u selu Suvi do, 20. decembra prošle godine. “Ovlašćena lica
službe Poverenika zadužena za inspekcijski nadzor upravo se nalaze u niškom
tužilaštvu i proveravanju da li je bilo nekih nepravilnosti i kako su
informacije iz istrage dospele u javnost”, precizirao je u utorak za Tanjug Poverenik Milan Marinović.
Ukoliko se
utvrdi da su informacije, koje su objavljivali pojedini mediji, procurela iz
tužilaštva postoje zakonske mogućnosti da se to sankcioniše, naveo je
Marinović. Ako se utvrdi da je izvršeno krivično delo, krivična prijava će biti
podneta protiv konkretnog lica, mada može da se podnese i protiv NN lica, pa da
tužilaštvo samo utvrđuje ko je izvršilac, naveo je Poverenik. U pitanju je
krivično delo “neovlašćeno prikupljanje podataka” koje glasi:
“Ko podatke o ličnosti koji se prikupljaju, obraduju i koriste na osnovu
zakona neovlašćeno pribavi, saopšti drugom ili upotrebi u svrhu za koju nisu
namenjeni kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine”. Pošto
bi ovde moglo da se radi o službenom licu iz tužilaštva, njemu bi pretilo do
tri godine zatvora.
Marinović
je ukazao da ako se utvrdi da nije izvršeno krivično delo služba Poverenika
može da izrekne tužilaštvu opomenu ili da izda neki nalog… On je podsetio da
je Služba Poverenika do sada tri puta pokretala nadzor zbog curenja informacija
iz istrage u 2102, 2013. i 2014. godine, ali da je svaki put utvrđeno da su
mediji izmišljali informacije.
Inspekcijski
nadzor je već sproveden povodom objavljivanja fotografije posle pronalaska
devojčice dok je bila u ambulantnom vozilu, kada je utvrđeno da niko od
medicinskog osoblja nije snimio tu fotografiju, već da su to učinili
predstavnici medija.
Malčanski
berberin je uhapšen nakon 17 dana policijske potrage, 5. januara.
Devojčica je pronađena sedam dana ranije u napuštenoj vikendici. Mediji su
objavili iskaz Jovanovića iz tužilaštva, koji je dao u okviru istrage, a
istraga je po zakonu tajna. Takođe su objavljene slike devojčice i niz njenih ličnih
podataka.
Iz Austrije
stiglo 30 hiljada knjiga, potrebno dva kilometra polica
Trideset hiljada knjiga stiglo je krajem novembra u Beograd iz Austrije,
u organizaciji uglednog austrijskog knjižara i novinara Herberta Štarmulera i
Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju Adligat. “To je
zasigurno jedna od najvećih donacija knjiga koja je ikada iz Evrope krenula ka
Srbiji“, kaže Viktor Lazić, predsednik Adligata. Šleper sa čak petnaest tona
knjiga istovaran je pre nekoliko dana u procesnom odeljenju ovog udruženja. “Poklonjena
nam je izvanredna literatura. Tu su hiljade monografija o narodima i kulturama
iz celog sveta. Tu su hiljade knjiga najbolje svetske belatristike, hiljade
tomova knjiga istorijske i filozofske tematike. Ovakve donacije dobijaju se
jedanput u sto godina a mi je dobijamo dva puta u dve godine! Pre tačno godinu
dana Herbet nam je poslao nešto više od 20.000 bibliografskih jedinica”,
kazao je Lazić.
Herbert
Štarmuler je prvi put posetio Adligat 2016. godine i od tada je za austrijske
medije napisao čitav niz zapaženih reportaža o srpskom udruženju knjigoljubaca.
To mu nije bilo dovoljno, pa je započeo da svake godine organizuje okupljanja
bečkih knjigoljubaca, antikvara, bibliofila, izdavača i pisaca na kojima se
organizuju predavanja o Adligatu i Muzeju knjige. Organizovao je i putovanja u
Muzej knjige i Muzej srpske književnosti koji su otvoreni u Beogradu, a na
osnovu privatne inicijative grupe knjigoljubaca predvođenih porodicom Lazić,
koja se već devet generacija bavi sakupljanjem knjiga. Mesecima pre predavanja
Herbert preko svoje mreže prijatelja postavlja oglase i informacije širom Beča
o Adligatu u kojima poručuje svojim sugrađanima na mogućnost da se u Beogradu
“na jednom od najboljih mesta na svetu za knjigu i pisanu reč” udome
i njihove knjige.
Viktor
Lazić napominje da je ove godine bio pozvan da održi predavanje o Adligatu u
Beču, ali su ga okolnosti u tome sprečile. “Trebalo je da govorim o tome
kako su porodični snovi i tradicija pretočeni u instituciju, šta smo sve do sad
ostvarili i koji su nam planovi. Međutim, vremenske prilike su bile jače od
moje i Herbertove želje i zajedničkih planova. Za Beč je trebalo da krenem iz
Rejkjavika, gde sam prethodno dogovarao saradnju sa islandskim institucijama.
Neverovatna oluja držala me je, zajedno sa jednom donacijom knjiga za Adligat i
stotinama drugih putnika, dva dana zarobljenog u blizini aerodroma
Keblavik”, ispričao je Lazić. Kaže da je zbog takvih okolnosti
“profesorsku palicu” u Beču preuzeo lično Herbert Štarmuler i sa
velikom ljubavlju i razumevanjem objašnjavao Austrijancima koji su principi
rada udruženja Adligat. “Rezultat je upravo ovaj šleper znanja koji je
sada u Beogradu”, kaže Lazić.
Petar
Jovanović, stručni saradnik u Adligatu napominje da je trideset hiljada knjiga
stiglo u Beograd spakovano u pet stotina kutija. “Biće nam potrebno oko
dva kilometra polica da ih sve smestimo, a njihova obrada će trajati najmanje
godinu dana. Deo knjiga ćemo svakako proslediti i drugim bibliotekama širom
Srbije,” kazao je Jovanović.
Istraživanje: 25 reči koje dete mora da zna sa dve godine
Nakon
što su ustanovili listu stvari koje dete treba da zna da obavi pre navršene
treće
godine, poput javljanja na telefon i
pranja zuba, britanski stručnjaci su sada izneli spisak reči koje bi ono moralo
da zna sa dve godine. U studiji, čije
rezultate prenosi britanski “Dejli mejl”, navodi se da dvogodišnje
dete mora da zna da se izrazi o hrani, životinjama, igračkama, da zna da kaže
mama, tata i zdravo. Stručnjaci smatraju da bi, ukoliko dete kasni sa govorom,
to mogao biti znak autizma ili gluvoće.
Dete tog uzrasta, ističu oni, u proseku bi trebalo da zna da izgovori 150 reči. Sve što je između 75 i 225 reči smatra se, takođe, “normalnim”. Razlog za uzbunu, tvrde oni, postoji kada je fond reči deteta manji od 50. Stručnjaci smatraju da dvogodišnje dete mora apsolutno da zna da izgovori sledećih 25 reči: mama, tata, beba, mleko, sok, zdravo, lopta, da, ne, maca, kuca, nos, oči, banana, keks, auto, toplo, hvala, kupanje, cipela, kapa, knjiga, otišao (otišla), više i doviđenja. Sve, naravno, zavisi od deteta i od njegovog ličnog razvoja. Pojedina deca su naprednija na nivou psihomotornih sposobnosti, dok su druga agilnija u govoru. U svakom slučaju, stručnjaci savetuju roditeljima da razgovaraju sa pedijatrom koji prati njihovog mališana.