Intenzivan rad na novoj Strategiji razvoja obrazovanja,
vaspitanja i nauke
Ministar prosvete nauke i tehnološkog razvoja Mladen Šarčević predstavio je u četvrtak 16. januara na konferenciju za novinare dosadašnje rezultate rada na pripremi nove Strategije razvoja obrazovanja, vaspitanja i nauke do 2030 godine. On je rekao da je evropska praksa da se strategije rade na period do 10 godina i da skoro sve evropske zemlje, kao i razvijene zemlje u svetu na sličan način prave planove za strateški razvoj obrazovanja, vaspitanja i nauke.
Radićemo i Akcioni plan za prvih
pet godina. Inače, na novoj strategiji se radi oko osam meseci i to u velikim
timovima. Održani su brojni sastanci i
radionice sa radnim grupama u čijem sastavu su bili predstavnici raznih
obrazovnih institucija, međunarodnih organizacija i partnera, nevladinih
organizacija koje se bave obrazovanjem. U tom radu, kroz projekte imamo podršku
i Evropske komisije, rekao je ministar na konferenciji za novinare. Šarčević je
rekao da će javnosti biti predstavljeni svi segmenti na koje se odnosi nova
Starategija i dodao da je planirano da prvo bude predstavljeno kako bi
trebalo da izgleda predškolsko i osnovno
obrazovanje. Nama je moto kvalitet obrazovanja. U douniverzitetskom obrazovanju
u fokusu nam je vaspitna uloga ustanove. Želimo da ustanove povrate tu ulogu i
pravimo alate i instrumente da se to ostvari, naglasio je ministar prosvete.
On je naveo da rečenica „Društvo zasnovano na znanju“ nije fraza i da
to podrazumeva da ima više kvalitetno visokoobrazovanih mladih ljudi. Ministar
je objasnio da se to obezbeđuje, između ostalog, kroz strožu akreditaciju
ustanova, kroz uvođenje indikatora kvaliteta i kroz nove modele finansiranja i
da se to radi u praksi. Šarčević je rekao da je resorno ministarstvo u
postojećem sastavu uspelo da izvrši u potpunosti sve što je predvidela
postojeća Strategiji koja se odnosi se na period od 2012-2020 godine. Mi smo negde krajem
2019. godine od Evropske komisije, odnosno Komesarijata za obrazovanje dobili
ocenu da je njena realizacija 100 odsto. Bilo je teško to raditi, jer nije
postojao ni Akcioni plan kako to treba da izgleda, naveo je ministar.
Na konferenciji za novinare bilo je
reči i o novom konceptu državne mature, promeni načina pregledanja završnog
ispita, zapošljavanju u prosvete i drugim temama.
Preporuka: Rad organizovati u interesu
očuvanja bezbednosti i zdravlja dece, učenika i zaposlenih
Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije uputilo je 16. januara preporuku predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama da prate informacije o zagađenosti vazduha u okruženju koje objavljuju relevantne ustanove i da rad organizuju na najbolji način i u interesu očuvanja bezbednosti i zdravlja dece, učenika i zaposlenih. U dopisu obrazovnim ustanovama navodi se da je potrebno posebno voditi računa o vremenu i dužini boravka na otvorenom prostoru, pre svega, u ranim jutarnjim i večernjim časovima. Polazeći od opštih principa obrazovanja i vaspitanja, a u skladu sa propisanom autonomijom ustanova, ukazujemo da vaspitno-obrazovni odnosno obrazovno-vaspitni rad može da se ostvaruje, između ostalog, kroz planiranje i ostvarivanje odgovarajućih aktivnosti, programa i projekata poštujući specifičnosti lokalne sredine, navedeno je u dopisu. Dodaje se da je u slučaju izmene školskog kalendara potrebno obavestiti nadležnu školsku upravu.
Onlajn edukacija za učitelje u okviru kampanje „Zaštita za sve“
U okviru kampanje „Zaštita za sve“ od 20. januara 2020.
godine biće održana onlajn edukacija za učitelje koji predaju učenicima od
prvog do četvrtog razreda svih osnovnih škola u Republici Srbiji. Edukacija će
biti postavljena na zvaničnoj stranici http://www.zastitazasve.rs/ od 20. do 28. januara, a link ka
edukaciji biće dostupan i na sajtu ministarstva. Na ovaj način učitelji će biti
u mogućnosti da se edukuju i na osnovu toga utiču dalje na odgovorno ponašanje
dece tokom boravka na suncu. Po završenom programu obuke učitelji će dobiti
sertifikat o stručnom usavršavanju. Osim toga, učitelji koji završe onlajn
edukaciju u okviru kampanje „Zaštita za sve“ a nisu među prošlogodišnjim
dobitnicima neke od nagrada stiču mogućnost učešća na konkursu namenjenom
učiteljima i učenicima.
Poštovani učitelji, pozivamo vas da se uključite u
edukativnu kampanju o odgovornom ponašanju na suncu i da kroz, za vas posebno
osmišljenu, online edukaciju dođete do ključnih informacija i saznanja kako
podići svest dece i njihovih roditelja o potrebi odgovornog ponašanja na suncu
i zaštite od sunca. Edukacija će vam omogućiti da steknete potpunija znanja o
ovoj važnoj temi, kao i da preuzmete korisne materijale za dalji rad sa svojim
đacima. Nakon toga, deca će na sopstveni način, a na osnovu naučenog, moći da
kroz nagradni konkurs prenesu svoj doživljaj teme odgovornog ponašanja na
suncu. Tema za rad sa đacima je „Dva lica sunca”, a deca mogu da se izraze kroz
crtež, pisanu reč, video-rad ili bilo koji drugi format koji sami osmisle. Vaš
zadatak je da njihove radove prikupite i pošaljete na konkurs@zastitazasve.rs.
Radovi učenika, kao i predlozi kreativnih aktivnosti učitelja, biće
procenjivani u periodu od 20. januara do 28. februara 2020. godine. Njihovo
vrednovanje obaviće stručni žiri, a najbolji rad će biti nagrađen. „Zaštita za
sve“ je program edukacije o odgovornom ponašanju na suncu i namenjen je
deci predškolskog i ranog školskog uzrasta, roditeljima, vaspitačima,
učiteljima, kao i pedijatrima i lekarima opšte prakse. Ovaj program pokriva sve
vaspitno-obrazovne ustanovena teritoriji Srbije. Organizatori su Fond B92 i
kompanija Beirsdorf (Beiersdorf doo) u saradnji sa Ministarstvom prosvete,
nauke i tehnološkog razvoja.
Kapa dole
osnivačima privatnih fakulteta
Piše: Ime
autora poznato redakciji*
Privatno
preduzeće bolje je, efikasnije i kvalitetnije nego isto to u državnom
vlasništvu. Pa tako i fakulteti.
Školovana neobrazovana kasta u Srbiji skače do plafona pri razgovoru o privatnim fakultetima ne štedeće reči kritike, do te mere da im pena udara na usta. Privatni fakulteti, logikom lažnog komunističkog aksioma koji i dalje vlada u srpskom društvu, uzimaju se kao primer da sve što je državno to je i bolje.
Mene je
dugo vremena zabavljala flambojantna pojava vlasnika Megatrend univerziteta
koja prelazi granicu karikature, naročito od kad je postao glavni lik u
seriji-sapunici prodaje svog univerziteta. Farbanje kose, implantanti protiv
ćelavosti, druženje sa studentkinjama, flaširanje francuskog vina sa imenom
pokojnog oca, nepristojna doza samohvalisavosti i vidno rasipanje novcem više
mi nisu smešni.
Mislim da
takva osoba u očima mnogih predstavlja namerno pogrešno izabran simbol
privatnog fakulteta. I da su zbog toga spremni da s „prljavom vodom izbace i
dete“.
Taj novac
koji je stvorio (o čijim načinima trošenja možemo da mislimo šta hoćemo ali
isključivo u sebi jer nije naša stvar kako bilo ko troši svoj novac) zarađen je
pružanjem usluga na otvorenom tržištu. Zvanični podatak je da je 25 hiljada
studenata diplomiralo na Megatrendu.
Ako je
svaki student plaćao 2.500 evra godišnje i u proseku studirao četiri godine, to
znači da je 25 hiljada porodica dobrovoljno i bez prinude platilo po 10.000
evra za usluge obrazovanja i Megatrendu donelo ukupan prihod od 250 miliona
evra. To zaslužuje poštovanje jer je primer kako privatno preduzeće uspeva na
tržištu i pored državnog sistema koji mu je konkurencija.
Vlasnici
privatnih univerziteta, kojih nisu monopolisti, pružaju rešenje koje kvalitetom
i cenom odgovara desetinama hiljada porodica i mladih ljudi, jer inače ne bi
prihodovali i postojali. Oni su plod ulaganja i uzimanja rizika preduzetnika
koji su ih pokrenuli. Mnogi su izgubili i gube novac, ali većina zarađuje jer
su kroz privatnu inicijativu transformisali i poboljšali čitavu jednu granu –
univerzitetsko obrazovanje – koje je pre njih bilo monopolizovano u rukama
države.
Dakle,
kapa dole osnivačima privatnih univerziteta, pa čak i onima čija nas „sapunica“
o prodaji univerziteta ili izbor garderobe ponekad ostave začuđene, jer su oni
sve drugo samo ne klovnovi.
A šta je
sa državnim univerzitetom koga neokomunistički snobovi toliko samozadovoljno
hvale i uzdižu?
Državni
univerzitet je već 75 godina leglo parazitizma, laži, neslobode, korupcije i
nepotizma. Korupcija na državnom fakultetu je, kao i u drugim državnim
institucijama, endemska. Nemoguće je diplomirati bez davanja bakšiša u novcu
ili seksualnim uslugama. Naravno, najsiromašniji studenti su najveće žrtve.
Na
Arhitektonskom, na Stomatološkom i Medicinskom fakultetu, a o društvenim
naukama da ne govorim, nemoguće je postati docent čak ni plaćanjem ili vezom –
mora da postoji krvno srodstvo s profesorima i dekanom. To su nepotističke
dinastije koje se legu kao pacovi i to nam ne smeta, nas brine „rols rojs“
osnivača privatnog fakulteta i zabavljaju nas njegove trivijalnosti u javnoj
komunikaciji.
Nekompetentni,
neobrazovani profesori beskičmenjaci reketiraju, bez rizika i bez ulaganja, o
državnom (to jest našem) trošku. Programi i metode su zastarele, veze s
industrijom i životom van akademskih studija ne postoje. Beščašće državnog
fakulteta nema dna i desetlećima ruinira mlade ljude dajući im pogrešan i
štetan primer na samom ulasku u zrelost i život.
*Danas,
kolumna “Reč tajkuna”
Čiji su
dobri univerziteti?
Povodom teksta “Kapa dole osnivačima privatnih fakulteta”
Piše: Aleksandar Stević*
„Privatno
preduzeće bolje je, efikasnije i kvalitetnije nego isto to u državnom
vlasništvu. Pa tako i fakulteti.“
Tako bar
tvrdi anonimni kolumnista Danasa, doduše bez ikakvih dokaza i argumenata, ali
ko će se baviti argumentima i činjenicama kad na svojoj strani ima nepobitnu
istinu koju aksiomatski iznosi na početku teksta i posle koje je svaka dalja
rasprava nepotrebna.
Taj stil
argumentacije, doduše, neodoljivo podseća na autoru mrski dogmatski marksizam u
kojem se prvo uspostavlja nepobitna „naučna“ istina, pa se onda činjenice
uklapaju u unapred smišljen obrazac. A ako se činjenice ne uklapaju u matricu,
zna se – promenićemo činjenice.
No, osnovi
problem ovog teksta nije ni dogmatizam, nisu ni nesuvisle uvrede na račun
državnih univerziteta (poput one da se ne može diplomirati bez pružanja seksualnih
usluga), već nepoznavanje – kapitalizma.
Privatni
univerzitet kakvim ga zamišlja kolumnista Danasa – dakle kao firma čiji
preduzimljivi vlasnik nastoji da ostvari profit pružajući usluge na otvorenom
tržištu, isto onako kako to čini vlasnik kladionice ili pekare – u kapitalizmu
ne postoji. Barem ne ukoliko se pod kapitalizmom podrazumeva ekonomski sistem
kakav vlada u Britaniji, Francuskoj, Nemačkoj, ili Kanadi.
Znam da će
se anonimni kolumnista Danasa jako iznenaditi, ali u većini razvijenih kapitalističkih
zemalja privatnih univerziteta ima malo više nego što ima jednoroga. U Velikoj
Britaniji privatni univerziteti mogu se izbrojati na prste jedne ruke – nema ih
više od dva ili tri.
U Francuskoj ih ima nešto
više, ali su skoncentrisani u svega nekoliko akademskih oblasti, poput biznisa
i finansija. U Kanadi postoji desetak privatnih univerziteta, ali je mahom reč
o verskim institucijama. Ukupan broj studenata na tim kanadskim privatnim
univerzitetima iznosi oko deset hiljada. Sa druge strane, na kanadskim državnim
univerzitetima studira oko milion i četiristo hiljada studenata. Slično je i u
drugim razvijenim kapitalističkim zemljama: učešće studenata privatnih
fakulteta u ukupnoj studentskoj populaciji meri se promilima.
Stvar je
još gora kada se pozabavimo pitanjem kvaliteta. Na famoznoj Šangajskoj listi u
prvih sto univerziteta osamdeset posto čine državne institucije. Doslovno svi
vrhunski evropski univerziteti na toj listi su takođe državni, uključujući
Kembridž, Oksford, Edinburg, Kopenhagen, Sorbonu, Hajdelberg, Minhen, i tako
redom. Gde bi se na toj listi mogao naći neki privatni evropski univerzitet (ne
računajući poneki koji je nominalno vezan za Katoličku crkvu), nisam mogao da
utvrdim. Kao što rekoh, takvi su malo češća pojava nego jednorozi.
Jedini
značajan izuzetak (a ni to, zapravo, nije izuzetak) jesu SAD gde zbilja u
velikoj meri dominiraju privatni univerziteti. Problem, je međutim, u tome što
nije reč o onakvim privatnim univerzitetima kakve zamišlja kolumnista Danasa,
dakle nije reč o tome da neki preduzimljivi Pera, Žika, Laza ili (daleko bilo)
Mića ulaže i rizikuje svoj novac u nadi da će ostvariti profit. Američki
privatni univerziteti po pravilu su neprofitne institucije iza kojih ne stoji
preduzimljivi kapitalista koji ubira profit. Dapače, većina je u početku bila
vezana za neku od protestantskih crkava.
To je
slučaj sa Jejlom, Prinstonom, Djukom, i hiljadama drugih manje poznatih
institucija. Vredi napomenuti i to da, uprkos snazi privatnog sektora, među
prvih sto univerziteta na Šangajskoj listi ima više američkih državnih
univerziteta nego privatnih institucija. Dakle, čak i u „najkapitalističkijoj“
od kapitalističkih zemalja državno visoko školstvo je vrlo veliko i vrlo
uspešno.
U Americi,
istini za volju, postoji i ona druga vrsta privatnih univerziteta. Reč je o
onima koji posluju kao sve druge firme i nastoje, pre svega, da zarade novac.
Nevolja je samo u tome što takve institucije nećete naći na Šangajskoj ili
nekoj sličnoj listi, što na njima ne rade vrhunski istraživači, niti se na
njima školuju budući stručnjaci. Kao što svedoče istrage američkog Kongresa i
brojne tužbe protiv takvih institucija, reč je firmama koje mahom nastoje da
nerealnim obećanjima o budućoj karijeri izvuku novac od nedovoljno obaveštene
sirotinje koja očajnički želi da se dokopa boljeg života (zvuči poznato, zar
ne?).
Dakle, da
rezimiram. U skoro svim visokorazvijenim kapitalističkim društvima postoji de
facto državni monopol u sferi visokog obrazovanja. Privatnih univerziteta ima
veoma malo, obično su skoncentrisani u nekoliko specifičnih oblasti, a često je
reč o privatnim institucijama samo utoliko što funkcionišu pod pokroviteljstvom
neke crkve a ne države. Izuzetak su Sjedinjene Države, ali je i tamo po pravilu
reč o neprofitnim institucijama. Na svetu ne postoji ni jedan jedini vrhunski
univerzitet koji pripada profitnom sektoru.
Shodno
tome, privatni univerzitet kakav zamišlja kolumnista Danasa nije nikakav
prirodan proizvod kapitalizma, nego je proizvod tipično balkanske anarhije u
kojoj se dozvoljava ljudima sa sumnjivim diplomama da osnivaju univerzitete i
da zatim na svojim institucijama koje nemaju adekvatne kriterijume ni adekvatan
kadar štancuju ne samo diplome već i doktorate.
No, u
jednom je kolumnista Danasa u pravu. U raspravi o kvalitetu obrazovanja zaista
ne treba da budemo „neokomunistički snobovi“ i svakako ne treba da branimo
državni sektor od opravdanih optužbi za korupciju i nepotizam. Ono što svakako
treba da uradimo jeste da se vodimo primerom kapitalističkih zemalja, što će
reći, treba da imamo visoko obrazovanje koje je ili a) državno ili b)
neprofitno. A možemo otići i korak dalje pa da bude, kao u Francuskoj ili
Nemačkoj – besplatno. U svakom slučaju, živeo kapitalizam.
*profesor na
Univerzitetu u Kataru
Najbolji na bilbordima: Jelena Gojkov
Jelena Gojkov učenica je trećeg razreda Tehničke škole „Pavle Savić”. U
protekloj školskoj godini osvojila je drugo mesto na Republičkom takmičenju i
smotri učenika u disciplini manikir. – To je lep posao, zanimljiv, kreativan i
popularan – navodi Jelena Gojkov. – Volela bih da se bavim tim poslom, budem
uspešna u njemu i da imam svoj salon.
Projekat „Učim + Znam = Vredim”,
koji realizuje Udruženje za promociju društvene odgovornosti, nastavljen je i
ove godine. Na 43 lokacije u Novom Sadu i Sremskim Karlovcima postavljeni su
novi bilbordi. Na njima je predstavljeno gotovo 300 učenika osnovnih i srednjih
škola koji su u protekloj školskoj godini ostvarili najznačajnije uspehe na
takmičenjima iz oblasti nauke i umetnosti na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Generalni sponzor ovog projekta i
ove godine je Erste banka, a partner u realizaciji Omladinska prestonica Evrope
– OPENS 2019.
Izložba najboljih fotografskih radova
učenika srednjih škola
U Konaku knjeginje Ljubice u
utorak 14. januara uveče je otvorena
izložba „Tragom svetla“ na kojoj su predstavljeni najbolji fotografski radovi
sa republičkog takmičenja učenika srednjih škola. Na izložbi su predstavljene
fotografije koje su svrstane u dve tematske celine: „Slobodna tema“ i „Život
ulice“, u kategorijama monohrom i kolor fotografije i beleže trenutke
savremenog života i modernog društva kroz umetničku percepciju autora. Na
otvaranju postavke govorila je Marija Krneta iz Ministarstva prosvete, nauke i
tehnološkog razvoja. Izložba je otvorena do 24. januara 2020. godine.
Vremeplov: Veliki štrajk
Na
današnji dan 18.
januara 1997. godine GSPRS „Nezavisnost“ je organizovao Protestni javni čas sa početkom u
14.00 časova na Trgu Republike u Beogradu. Povod su bile neisplaćene plate za
novembar i decembar 1996. i kašnjenje akontacije za januar 1997. godine. Akcija
je organizovana kao nastavak akcije „Nema časova bez para“.
U vreme kad su
somborski prosvetari organizovali Veliki štrajk
u više gradova Srbije trajao je i
Građanski protest demokratske Srbije (koji je počeo 17. novembra 1996. godine) i
koji je trajao 88. dana i Studentski protest (koji je počeo 22. novembra) i bio još duži (trajao je
ukupno 117. dana). Somborci su na javnom
protest podržali studente telegramom “Učimo od vas”; “Neizmerno smo ponosni što su naši učenici, a
sada studenti svih univerziteta u Srbiji ustala u odbranu građanskih prava i
pošovanja zakona, koji su u ovom postizbornom periodu grubo povrećeni nečuvenim
prekrajanjem izbornih rezultata. Ponosni smo što ne pristajete da živite u
sistemu koji ne priznaje nii elementarna ljudska i građanska prava i slobode i što
imate snage i hrabrosti da se borite za svoju budućnost. Nemojte posustati, sve
progresivne snage opštine Sombor su uz nas, a mi, vaši učitelji, nastavnici i
profesori u ovim trenucima učimo od vas”, pisali su, tom prilikom, članovi (Nezavisnog) Sindikat prosvetnih radnika Vojvodine opštine Sombor.
Vremeplov: Rođen Monteskje
Na današnji dan 18. januara 1689. godine
rođen je francuski politički mislilac Šarl Luj Monteskje, s Volterom, Rusoom i
Didroom – duhovni i intelektualni vesnik Francuske revolucije. U alegoriji
“Persijska pisma” prikazao je francusko društvo 18. veka kao istočnjačku
despotiju, a u najznačajnijem delu “Duh zakona” razvio je teoriju o podeli
vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku – koja je postala temelj parlamentarnih
demokratija.
Vremeplov: Rođen Oskar Davičo
Srpski pisac Oskar Davičo, koji je između dva svetska rata pripadao
grupi pisaca nadrealista izrazito leve orjentacije. U vreme nemačke okupacije u
Drugom svetskom ratu interniran je u Italiju, odakle je 1943. pobegao i
priključio se partizanima. Dela: zbirke pesama “Višnja za zidom”, “Nastanjene
oči”, Flora”, “Tropi”, “Kairos”, “Trema smrti”, romani “Pesma”, “Beton i
svici”, “Radni naslov beskraja”, “Ćutanje”, “Gladi”, “Tajne”, “Bekstva”,
“Zavičaji”, “Gospodar zaborava”.
Vremeplov:Umro Kipling
Na današnji dan 18. januara 1936. godine umro je engleski pisac Radjard Kipling,
dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1907. majstor kratkih priča u kojima
su s puno efekta isprepleteni humor i užas. Prikazivao je život u Indiji, u
kojoj je i rođen. Imao je izuzetan smisao za svet dece ali i životinja. Dela:
“Knjiga o džungli”, “Hrabri kapetan”, “Kim”, “U belom i crnom”, “Priče za
decu”, “Izistinske priče”.
Vremeplov: Preminuo Dragiša
Mišović
Od
povreda zadobijenih dva dana ranije u sudaru u Beogradu između tramvaja i
automobila kojim je prevožen u zatvor je, na
današnji dan 18. januara 1939. godine umro srpski lekar
Dragiša Mišović. Njegova sahrana u Čačku, kojoj je prisustvovalo više od 10.000
ljudi, bila je jedna od najvećih komunističkih manifestacija u tadašnjoj
Kraljevini Jugoslaviji. Tokom studija u Francuskoj postao je član KP Francuske
i predsednik udruženja “Clarte” (Svetlost), zbog čega mu je ukinuta stipendija
pa je medicinu završio u Pragu. Premda krhkog zdravlja, istakao se u borbi
protiv lične vlade Kralja Aleksandra i bio je veoma aktivan od 1936. do 1938. u
stvaranju takozvanog Narodnog fronta.
Vremeplov:Rođen Keri Grant
Na
današnji dan 18.
januara 1904. godine rođen je američki filmski glumac engleskog porekla
Arčibald Aleksander Lič, poznat kao Keri Grant, koji se iskazao kao sjajan
komičar u komedijama Hauarda Hoksa, ali i kao tumač karakternih rola u
filmovima Alfreda Hičkoka. Filmovi: “Plava Venera”, “Strašna istina”, “Samo
anđeli imaju krila”, “Filadelfijska priča”, “Osumnjičen”, “Ozloglašena”, “Dan i
noć”, “Majmunska posla”, “Drž’te lopova!”, “Sever-severozapad”, “Šarada”.
Vremeplov: Vilhelm I prvi car ujedinjenog Nemačkog carstva
Pruski kralj Vilhelm I proglašen je na današnji dan 18. januara 1871. u Versaju kod Pariza prvim carem
ujedinjenog Nemačkog carstva. Pod vođstvom kancelara Ota fon Bizmarka Pruska je
ujedinila razne nemačke države. Nemačka je tada nametnula mirovni ugovor
poraženoj Francuskoj preotevši joj Alzas i Lorenu (Lotaringiju).
Vremeplov:Ukrajina se ujedinila s Rusijom
Vođa zaporoških kozaka hetman Bogdan Hmeljnicki je na današnji dan 18. januara 1654. posle pobede nad
poljskom vojskom priznao vrhovnu vlast moskovskog cara, čime se Ukrajina
ujedinila s Rusijom. Kozački ustanak izbio je u aprilu 1648. i ubrzo su mu se
priključili seljaci, gradsko stanovništvo i pravoslavno sveštenstvo, ogorčeni
nasiljem Poljaka koji su u Ukrajini nasilno pokatoličavali i prevodili na uniju
pravoslavne vernike.
Vremeplov: Rođen Olio
Na današnji
dan 18. januara1892. godine
rođen je američki filmski glumac, simpatični debeljko Oliver Norvel
Hardi, čiji neponovljivi gegovi u paru sa Stenom Lorelom i sada zasmejavaju
publiku širom sveta. Filmovi: “Mi iz Oksforda”, “Dva dobra drugara”, “Fra
đavolo”, “Veliki posao”, “Udri brigu na veselje”, “Naša žena”, “Na divljem
zapadu”.
Vremeplov:Versajska mirovna konferencija
Premijer Francuske Žorž Klemanso otvorio je na
današnji dan 18. januara1919. Versajsku mirovnu konferenciju, po
okončanju Prvog svetskog rata. Mirovnim ugovorom potpisanim 28. juna Nemačka
preuzela odgovornost za rat, obavezala se na isplatu ratne štete i zabranjeno
joj naoružavanje. Stvorene Poljska, Mađarska, Čehoslovačka, Estonija, Letonija,
Litvanija i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca.
Vremeplov: Veliki štrajk
Na današnji dan 20. januara 1997. godine GSPRS „Nezavisnost“ je dostavio zahtev ministru prosvete i sporta, prof.
dr Dragoslavu Mladenoviću. Zahtev je u ime „Nezavisnosti“ potpisala Jelena
Hristodulo. „Nezavisnost“ je tražila da se cena rada utvrdi u iznosu od 800 dinara, što je bio zahtev za najveće
povećanje, koji je bilo koji od sindikata ispostavio Vladi. Tadašnja cena rada
iznosila je 220 dinara, a koeficijenti za one koji su zainteresovani da
izračunaju plate zaposlenih u to vreme, bili su: 7,267 za direktora, 5,59 za
profesora, 4,68 za nastavnika, 4,16 za učitelјa do je domar imao koeficijent
3,12, a spremačica 2,015. SPRV je tražio cenu rada od 396 dinara, a Sindikat
radnika obrazovanja, nauke, kulture i umetnosti je tražio cenu rada od 60%
prosečno isplaćene zarade u privredi Republike Srbije, što će se kasnije
pokazati kao „kukavičije jaje“ budućih pregovora. „Nezavisnost“ je još tražila da ministar
podnese ostavku, ali i da se hitno izmene Zakon o osnovnoj i srednjoj školi, a
prema predlogu, koji je ranije
dostavlјen od strane SPRV nadležnim organima.
Tri dana ranije
17. januara održan
je sastanak načelnika Zapadnobačkog okruga Mileta Đapića, načelnice odelјenja
Ministarstva prosvete u Somboru Božane Tomić sa direktorima škola opštine
Sombor, a povodom potpune obustave rada svih škola u Somboru. Pismo u kome
direktori ne podržavaju štrajk, niti poziv na potpunu obustavu u drugom
polugodištu u drugim sredinama, upućen je Vladi Republike Srbije i Ministarstvu
prosvete. Okuplјeni na ovom skupu podržali su zahtev za redovnošću isplata zarada
zaposlenih, zahteve za povišicama zaposlenima, založili se da u Budžetu
prosveta dobije prioritet. Poslednji zahtev, koji je potpisalo dvoje načelnika, a u ime direktora
somborskih škola Mira Lončarević (direktorka Gimnazije), Mira Malivuk
(direktorka OŠ „Ivo Lola Ribar“) i Đorđe Hristov (direktor Srednje
polјoprivredno-prehrambene škole), je bio da se mora obezbediti redovnost u
isplati materijalnih troškova, iako je nejasno zašto je upućen Ministarstvu,
pošto se radilo o obavezi Skupštine opštine Sombor.
Vremeplov: UmroNedeljko Čabrinović
Na današnji dan 20. januara 1916. godine umro je srpski
nacionalni revolucionar Nedeljko Čabrinović, tipografski radnik, jedan od
atentatora u Sarajevu 28. juna 1914. Atentat je poslužio kao izgovor za napad
na Srbiju i početak Prvog svetskog rata. Čabrinović je umro od posledica
torture u tamnici u Terezinu u Češkoj, oko 60 kilometara severno od Praga.
Punoletni atentatori, učitelji Veljko Čubrilović i Danilo Ilić, osuđeni su
odmah na smrt i obešeni, a maloletnici Princip, Čabrinović i gimnazijalac
Trifko Grabež osuđeni su na robiju na kojoj su umrli od posledica torture ne
dočekavši poraz i raspad Austro-Ugarske.
Vremeplov: Rođen Amper
Francuski
fizičar i matematičar Andre Mari Amper, osnivač elektrodinamike. Zasnovao je
teoriju magnetizma u nerazdvojivoj vezi sa elektricitetom i pronašao i proučio
uzajamno dejstvo električnih struja rođen je na današnji dan 20. januara 1775.
godine Napisao je više dela iz fizike, matematike i filozofije. Njemu u čast
jedinica za jačinu struje nazvana je amper (skraćeno A), jedinica za
naelektrisanje (količinu elektriciteta) ampersekunda (skraćeno As) i amperčas
(skraćeno Ah), a instrument za merenje jačine struje ampermetar.
Vremeplov:Prvi put se sastao Parlament
Na današnji dan 20. januara 1265. godine prvi put se
sastao engleski Parlament – čime je plemstvo uspelo da ograniči vlast monarha.
Donji dom koji je sazvao Simon de Monfor – sačinjavala su dva predstavnika
nižeg plemstva iz svake grofovije i dva građanina iz svih većih gradova, a
Gornji dom baroni i više sveštenstvo. De Monfor je sazvao Parlament u ime
kralja Henrija III, koga je 1264. zarobio posle pobede nad njegovim snagama.
Vremeplov: Umro vojvoda Mišić
Na današnji dan 20. januara 1921. godine
umro je vojvoda srpske vojske Živojin Mišić, učesnik svih ratova Srbije
od 1876. do 1918, jedan od najbriljantnijih vojskovođa Prvog svetskog rata.
Vojno obrazovanje stekao je na Artiljerijskoj školi u Beogradu i austrijskoj
Streljačkoj školi, a na Vojnoj akademiji u Beogradu od 1898. do 1904. predavao
je strategiju. U srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878. uspešno je
komandovao bataljonom, kao i u Srpsko-bugarskom ratu 1885. a 1904. je
penzionisan zbog sumnje da je neprijateljski raspoložen prema
oficirima-zaverenicima koji su 1903. ubili kralja Aleksandra Obrenovića. Zbog
situacije u kojoj se Srbija našla posle austrougarske aneksije Bosne i
Hercegovine aktiviran je 1909.
Vremeplov: Kenedi
postao najmlađi šef SAD
Demokrata Džon Kenedi inaugurisan
je na današnji dan 20. januara 1961.
godine u 43. godini za predsednika SAD kao najmlađi šef države u njenoj
istoriji.
Vremeplov: Umro vojvoda Bojović
Na današnji dan 20. januara 1945. godine umro
je srpski vojvoda Petar Bojović, oslobodilac Beograda 1918. Kao pitomac
Artiljerijske škole učestvovao je u srpsko-turskim ratovima od 1876. do 1878, a
u Srpsko-bugarskom ratu 1885. istakao se hrabrošću u borbama na Vrabči,
Slivnici, u Dragomanskom tesnacu, kod Pirota i Caribroda (sadašnji
Dimitrovgrad).
Manikiri
i pedikiri čest izvor zaraze
Povodom Evropske nedelje testiranja osoba obolelih od
hepatitisa i HIV-a, na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu je održana tribina
„Stigma s kojom žive oboleli od krvnotransmisivnih bolesti”, a prisutni su
imali priliku i da se besplatno testiraju na hepatitis C, HIV i sifilis. –
Budući doktori koji budu došli u kontakt s pacijentima koji imaju neku od tih
bolesti treba prvi da se izbore sa stigmom koja im je nametnuta – rekla je
organizatorka tribine dr Milotka Fabri. – Takvi pacijenti su diskriminisani ne
samo od medicinskih sestara, laboranata nego i od samih doktora. Ona je
savetovala da bi, ukoliko se posumnja na zarazu, najbolje bilo obratiti se
infektologu i dermatovenerologu.
– Većina, čak 97
odsto testiranih na HIV nije zarazna – istakla je specijalista infektivnih
bolesti Daniela Marić. – Treba jasno utvrditi razliku između zaraženog i nekog
ko je prenosilac. Često se ne obraća pažnja na to koji su mogući načini zaraze.
Mnogi manikir-pedikir saloni su često izvor zaraze jer ne vode računa o
sterilnosti aparata koje koriste.
Na tribini su
učestvovali predstavnici Nacionalnog centra za seksualno i reproduktivno
zdravlje i Udruženje pacijenata s bolestima jetre. Svoje iskustvo podelili su i
oboleli i otkrili razloge zbog kojih je bitno koristiti zaštitu prilikom
seksualnog odnosa. Na tribini se moglo čuti da bi se posle svakog rizičnog
odnosa valjalo odmah testirati i sprečiti eventualne buduće komplikacije.
Osobe koje ne znaju da čitaju i pišu izloženije su
razvoju demencije
Novo istraživanje je otkrilo
da ljudi koji su nepismeni, što podrazumeva da nikada nisu naučili da čitaju
ili pišu, mogu imati skoro tri puta veći rizik od razvoja demencije od ljudi
koji umeju da čitaju i pišu.Studija je nedavno objavljena u medicinskom časopisu
Američke akademije za neurologiju, piše Medical Xpress.”Sposobnost
čitanja i pisanja omogućava ljudima da se bave različitim aktivnostima, poput
čitanja i učenja sa decom i unucima”, izjavila je autorka studije Dženifer
J. Manli, sa Univerziteta Kolumbija.”Prethodna istraživanja
pokazala su da takve aktivnosti mogu da smanje rizik od demencije. Naše novo
istraživanje pruža više dokaza da čitanje i pisanje mogu biti važni faktori u
održavanju zdravog mozga”, dodala je Manli.Studija je proučavala
ljude sa nižim nivoom obrazovanja, mnogi su rođeni i odrasli u ruralnim
sredinama, gde je pristup obrazovanju bio ograničen. U istraživanju je
učestvovalo 983 osobe prosečne starosti 77 godina.
Istraživači su podelili ljude u dve grupe: 237 ljudi
je bilo nepismeno, a 746 pismeno. U grupi u kojoj su bili nepismeni otkriveno
je da je 35 odsto njih imalo demenciju na početku studije, dok je u grupi u
kojoj su bili pismeni, procenat osoba sa demencijom bio 18 odsto.Osobe
koji nisu mogle da čitaju i pišu imale su gotovo tri puta veću šansu da imaju
demenciju na početku studije.Kada su istraživači procenjivali veštinu
korišćenja jezika i brzinu razmišljanja, otkrili su da su na početku studije
nepismene osobe imale niže ocene.”Naše istraživanje je takođe
otkrilo da je opismenjavanje povezano sa većim rezultatima na testovima
pamćenja i razmišljanja u celini, a ne samo sa ocenom čitanja”, rekla je
Manli.”Ovi rezultati ukazuju da čitanje jača mozak na mnogo načina
koji mogu pomoći u sprečavanju ili odlaganju početka demencije”, dodala
je Manli.Ona smatra da osobe koje imaju samo nekoliko godina
obrazovanja, i koje su učile da čitaju i pišu, mogu biti u prednosti u odnosu
na osobe koje nikada nisu naučile ove veštine. “Buduće studije bi trebale da
otkriju da li veća ulaganja u programe koji uče ljude da čitaju i pišu pomažu u
smanjenju rizika od demencije”, rekla je autorka studije.