Vrhunski naučni autoriteti ocenjivali radove Marka Atlagića
Napadi predstavnika vlasti na kritičku inteligenciju u Srbiji dostižu vrhunac poslednjih meseci. Za skupštinskom govornicom se preti smrću, vređaju se, ismevaju i ponižavaju najugledniji predstavnici naše akademske zajednice. U tome se ističe Marko Atlagić (1949), penzionisani nastavnik Prištinskog univerziteta. Polemike koje, uz verbalnu agresiju i vulgarnost, iz skupštinske klupe vodi Atlagić ne sadrže ni minimum akademske argumentacije i integriteta za koje se zalaže Mreža akademske solidarnosti i angažovanosti (MASA).
Zbog toga
smo pokušali da nađemo akademske reference poslanika Atlagića, koji samog sebe
svrstava među vrhunske naučnike i predstavlja se kao vodeće ime epigrafike,
heraldike, genealogije i istorijske geografije.
Da bi
javnost mogla da proceni kredibilnost Atlagićevih akademskih diskvalifikacija
usmerenih na profesore Univerziteta u Beogradu, ukazaćemo na reakciju na
Atlagićeva naučna dostignuća od strane najkompetentnijih savremenika.
O čemu
svedoče kritike Atlagićeve knjige objavljene na osnovu njegove doktorske
disertacije?
U osvrtu
akademika Slavka Gavrilovića, štampanom u Zborniku Matice srpske za istoriju
2000. godine (broj 61-62) na čak 15 strana, ukazuje se na Atlagićevo
zapanjujuće neznanje, izmišljanje činjenica i površnost.
Podsetimo,
prof. dr Slavko Gavrilović je bio jedan od najcenjenijih i najuticajnijih
srpskih istoričara u 20. veku, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Novom
Sadu, redovni član SANU, autor brojnih naučnih monografija i više stotina
naučnih radova, znalac više svetskih i latinskog jezika, te najtemeljniji
istraživač srpske prošlosti u bečkim i drugim arhivima.
Gavrilović
precizno dokazuje sve Atlagićeve promašaje, kao što su fiktivno citiranje i
lažne reference, što je prekršaj prvog reda u nauci. Čitavu knjigu i reference u njoj označio je kao „besprimeran primer
aljkavosti, površnosti, neodgovornosti i, naravno, neznanja“. Osim nepoznavanja elementarne faktografije o kojoj piše, akademik
Gavrilović je bio užasnut, u svom prikazu, ne samo Atlagićevim neznanjem i
nepoznavanjem osnovne literature, već i „plitkoumnošću“ njegovih zaključaka.
Većinu Atlagićevih tvrdnji i zaključaka prof. Gavrilović je okarakterisao kao
„neistine“, „falsifikate“, „neznanje“, „netačnosti“, „besmislice“,
„nelogičnosti“, i „izmišljotine“. Ovaj,
inače, odmereni srpski akademik je svoj prikaz završio netipičnom direktnošću:
„Sve u svemu: reč je o jednoj od najslabijih, najnepismenijih, najpovršnijih
knjiga iz oblasti srpske istoriografije u XX veku. Ipak, s takvom knjigom Marko
Atlagić je došao do doktorata. Nečuveno!“.
Da svoju
reakciju ne bismo temeljili na samo jednom (koliko god vrednom) izvoru,
navešćemo i kritički osvrt priznatog heraldičara Dragomira Acovića u
Istorijskom časopisu knj. XLV-XLVI (1998-1999). On o Atlagićevoj knjizi kaže: „U domenu heraldičke teorije i prakse, obim
i objektivna težina stručnih grešaka i propusta daleko nadmašuju dozvoljeni, pa
i zamislivi, kvantum koji bi bio primeren ili dopustiv za delo ovog sadržaja i
ambicija. Poslednja, ali ne i najmanja, mana knjige dr Atlagića je nedopustivo
nizak nivo pismenosti! (…) Taj problem se sastoji u odsustvu gotovo svih
komponenata pismenosti: gramatike, rečnika i stila!“
Ocenjujući
Atlagićevo delo kao prepuno „proizvoljnih tvrdnji“ i „nenaučne selekcije
podataka“, koje karakteriše „opšta aljkavost“, Acović njegove domete po nauku u
Srbiji određuje kao „tragično“. Na kraju,
pravilo je u nauci da se bezvrednim knjigama autora koji su poznatiji po
političkim funkcijama nego po akademskim dostignućima ne pridaje tako velika
pažnja, posebno ne pažnja vrhunskih naučnih autoriteta kakvi su akademik Slavko
Gavrilović u istoriografiji i Dragomir Acović u heraldici.
Njihovo
reagovanje nema za cilj da pokaže samo bezvrednost rada Marka Atlagića nego i
upozorava na štetu koju objavljivanje takvih radova čini po nauku u Srbiji. Ove reakcije ostaju kao svedočanstvo ranog otpora trendu koji je danas u
uzletu – banalizaciji i obezvređivanju doktorskih teza i političkim
zloupotrebama akademskih zvanja u Srbiji.
Marko Atlagić je paradigma. Uprkos svemu, poslanik
Atlagić ističe svoj naučni autoritet i vrši vulgarno verbalno nasilje nad
koleginicama i kolegama u cilju gušenja kritičkih i slobodoumnih glasova u
našem društvu.Dužnost nam je da
ukažemo na štetu koju nanose ovakvi istupi u Skupštini Srbije i da stanemo u
zaštitu kritički nastrojenih koleginica i kolega koje ova vlast o(t)pisuje kao
„kvaziakademsku elitu“, samo zato što kritikuju politiku vlasti i ne prihvataju
načela neznanja, neetičnosti i bespogovorne poslušnosti.Mreža akademske solidarnosti i angažovanosti – MASA odlučno se
suprotstavlja ovim pritiscima i napadima.Zajedno i solidarno moramo stati na put obezvređivanju našeg rada,
plagiranju i falsifikovanju diploma i zvanja, inače će se ostvariti zloslutna
vizija parlamentarnih predstavnika o društvu neznanja i jednoumlja u kome neće
biti mesta za one koji drugačije misle, a neće moći ni da rade na drugom mestu
jer njihove diplome neće vredeti.Srbija
rizikuje da bude stavljena na crnu listu zemalja sa sumnjivim diplomama što je
samo uvertira u negativno pozicioniranje naših univerziteta koji su, do sada,
bili cenjeni zbog kvalifikovanih kadrova koji su izlazili sa njih.
Čupić: Protest dok se ne uvede normalnost
„Institucija koja se u proteklih sedam godina izborila
da pokaže da joj niko ne može dovesti u pitanje profesionalizam i poziv jeste
Univerzitet u Beogradu. Univerzitet je ove jeseni preko sjajnih odvažnika među
studentima i profesorima i rektorke odbranio svoju autonomiju. To je primer za
ugled i tim primerom treba da krenu sve institucije, prevashodno pravosudne“,
kaže univerzitetski prof u penziji Čedomir Čupić. „Naravno, i
Univerzitet još nije izašao na kraj sa pošastima koje dolaze spolja i
pokušavaju da unutar njega naruše autonomiju i dostojno i časno ponašanje.
Videli smo koliko je bilo potrebno vremena da se na kraju reši nešto što je
bilo očigledno od samog početka. Nažalost, fakulteti, institucije koje treba da
budu uzorne i ugledne i da se prema njima orijentišu i sve ostale institucije,
ali i celokupno društvo, načete su upravo onim obrascima koji se nameću spolja
preko sadašnje vlasti, odnosno načina na koje ona partokratski funkcioniše“,
kaže prof Čupić.
„Na fakultetima su
formirane klike koje interesno povezane unose strah i razaraju autonomiju
pojedinaca, ali i institucije. Taj kukavički obrazac ponašanja na fakultetima
treba dovesti u pitanje i izbaciti iz akademskog života. Na univerzitetu treba
zaustaviti opasne kalkulante koji narušavaju dobre akademske običaje unoseći
loša osećanja kao što su zavist, mržnja, pakost i osvetoljubivost. Nadam se da
će se svi poslenici svetog profesorskog poziva otrezniti i neće dozvoliti da
budu manipulisani, ucenjeni i ustrašeni. Taj način preporučujem svim državnim i
javnim institucijama. Neka živi i traje ovaj protest dok se ne uvede normalnost
u Beogradu i Srbiji!“, kaže Čupić.
Konkurs
Ambasade Švajcarske za mlade umetnike
Treću
godinu zaredom Ambasada Švajcarske u Srbiji uputila je otvoreni poziv mladim
vizuelnim umetnicima i umetnicama iz Srbije, nastavljajući da neguje praksu
raspisivanja godišnjeg konkursa pod nazivom “Privatna vrednost”.
Najviše petoro autora dobiće priliku da dobiju finansijsku podršku za
realizaciju svojih radova i učešće na kolektivnoj izložbi koja će se
realizovati od sredine juna do kraja jula 2020. godine u rezidenciji ambasadora
Švajcarske u Beogradu. Tema izložbe je, u kontinuitetu sa prethodnim izdanjima
iz 2018. i 2019. godine, ponovo “Privatna vrednost” sa fokusom na
“Lično angažovanje” u različitim oblicima.
Na konkurs
se mogu prijaviti umetnici i umetnice rođeni između 1.1.1990. i 31.12.1997.
godine, sa stalnim boravkom na teritoriji Srbije od najmanje tri godine.
Umetnička dela sa kojima apliciraju mogu biti: slike, fotografije, video
radovi, instalacije ili skulpture (u zatvorenom prostoru i na otvorenom). Svaki
umetnik i umetnica koji budu izabrani da učestvuju na izložbi dobiće 60.000
dinara, kao pomoć za pripremu radova. Među učesnicima čiji radovi budu
izloženi, stručni žiri će odabrati jednog umetnika ili umetnicu, koji će dobiti
posebnu nagradu od 240.000 dinara.
Najbolji na
bilbordima: Marina Šmit
Marina Šmit učenica je osmog razreda Osnovne škole „Ljudovit Štur“ u
Kisaču. U prošloj školskoj godini osvojila je drugo mesto na Republičkom
takmičenju iz srpskog jezika kao nematernjeg. Poznavanje jezika i jezičke
kulture oblast je koja je za Marinu izazov, zbog čega je i učestvovala na
opštinskim i okružnim takmičenjima, a na najprestižnijem državnom takmičenju došla
je do značajne nagrade.
Projekat
„Učim + Znam = Vredim”, koji realizuje Udruženje za promociju društvene
odgovornosti, nastavljen je i ove godine. Na 43 lokacije u Novom Sadu i
Sremskim Karlovcima postavljeni su novi bilbordi. Na njima je predstavljeno gotovo
300 učenika osnovnih i srednjih škola koji su u protekloj školskoj godini
ostvarili najznačajnije uspehe na takmičenjima iz oblasti nauke i umetnosti na
domaćoj i međunarodnoj sceni. Generalni sponzor ovog projekta i ove godine je
Erste banka, a partner u realizaciji Omladinska prestonica Evrope – OPENS 2019.
Isodorini
gimnazijalci narednih godinu dana u Srednjoj mašinskoj školi
Zbog
proširenja i renoviranja,novosadska
Gimnazija “Isidora Sekulić” iseljena je u Srednju mašinsku
školu, gde će njeni učenici u narednih godinu dana pohađati nastavu.
Gimnazijalcima Isidorine gimnazije biće na raspolaganju 35 učionica za nastavu,
koja će se odvijati u poslepodnevnim smenama. Prema rečima direktora Srednje
mašinske škole, nastava će teći normalno, zahvaljujući dobroj organizovanosti i
dovoljnim kapacitetima škole.
Vladimir
Gavranić, direktor Srednje mašinske škole kaže: “Mi imamo dosta dece u
dualnom obrazovanju pa smo se nekako potrudili da uklopimo naš raspored i imamo
mala preklapanja na našem osmom času, naravno kabineti su prazni, tako da smo
svi stali u jednu školu ali sada idemo u dve smene.” Nakon godinu dana,
učenici će doći u novi i veći prostor, koji im je neophodan, kako bi im se
olakšali uslovi za učenje, ali i zbog proširenja sa 31-og na 32 odelenja.
Ružica
Vukobratović, direktorka Gimnazije “Isidora Sekulić”, objašnjava:
“U ovim uslovima se snalazimo, zahvaljujući direktoru škole Vladimiru
Gavraniću i njegovom kolektivu, njihovim učenicima koji su nas od srca primili
i prihvatili i mi se tamo stvarno osećamo kao kod kuće.”
Početak
radova u gimnaziji zakazan je za narednu sedmicu, a rok za završetak – u
narednih godinu dana. U međuvremenu, učenici obe škole radiće kroz druženje na
zajedničkim projektima. https://www.youtube.com/watch?v=gjPWsms2Ve4&feature=emb_logo
Bačka Palanka: Muzička škola s petnaest tamburaša
Oko pola
veka Tamburaški orkestar „Momci iz Palanke” predstavlja Bačku Palanku na
muzičkoj sceni Vojvodine i Srbije, a nekada i na prostorima velike Jugoslavije.
Legendarni Gliša Mihajlov, vođa „Momaka iz Palanke”, kao i svi oni koji su kroz
decenije prošli kroz ovaj sastav, svirali su i pevali o Bačkoj, Sremu, komponovali
i ostavili ovdašnju muziku kao kulturnu baštinu novim pokolenjima. Međutim, nisu ovde samo oni sinonim za
tamburu, jer pored mnogih samoukih svirača, ovde decenijama uspešno radi i
obrazuje generacije muzičara Škola za osnovno muzičko obrazovanje „Stevan
Hristić”. U ovoj školi mladi uče da sviraju, pored ostalih instrumenata i solo
pevanja, i na tamburi, a trenutno ih je petnaest. – Posle osnovne srednja
muzička škola je trenutno najviši stepen školovanja za tamburu u Srbiji – rekla
je, između ostalog, nastavnica Milica Lerić. – Tambura je u muzičke škole
uvedena još sredinom prošlog veka, ali se nakako još uvek nalazi na svojevrsnoj
klackalici kada je reč o izvođenju tradicionalne ili umetničke muzike.
Kompozicija pisanih samo za tamburu je jako malo, pa je potrebno pisati
transkripcije dela pisanih za violinu i flautu koje su najpovoljnije za
transkribovanje. Tambura ima svoju zajednicu, instrumentarij u koji spadaju
prim, bas prim, tamburaško čelo, kontra i bas. Zato se može osnovati orkestar
tambura, bez instrumenata iz drugih porodica.
Ovde, ipak nisu još u situaciji da mogu da osnuju orketar tambura, ali
zato učenici koji izučavaju ovaj instrument sviraju u mešovitom orkestru gde
učestvuju još violine i gitare. – Danas 11 dečaka i četiri devojčice uče ovaj
instrument i svi sviraju E prim, a od ove godine jedan učenik svira i na bas
primu i pridodat je „žičanom” orkestru – kaže nastavnica. – Trudim se da
učenici što više zavole instrument koji izučavaju, a u današnje vreme deca su
prilično zauzeta raznim aktivnostima, a tambura traži vreme koje će biti
posvećeno samo njoj. Pratimo plan i program rada koji moramo ispoštvati tokom
godine. Krećemo sa etidama i lestvicama, a potom slede kompozicije po slobodnom
izboru. Tokom godine učenici učestvuju na javnim časovima i koncertima povodom
praznika.
Vremeplov:Veliki štrajk
Na današnji dan u subotu 01.
februara 1997. godine zavladalo je
„zatišje ped buru“ pošto je u Beogradu u Domu sindikata dan ranije na Zboru
predstavnika škola i svih prosvetnih radnika iz Srbije, aklamacijom doneta odluka o generalnom štrajku
na teritoriji čitave Srbije. Tog dana su usvojeni su zajednički zahtevi i oformljen je zajednički pregovarački tim
sastavljen od predstavnika „državnog“(Samostalnog sindikata) i alternativnih
sindikata (GSPRS „Nezavisnost“ i SPRV)
kao i sindikata u nastajanju (Inicijativnih odbora foruma i Asocijacije
prosvetnih radnika Pančeva i Kovina, prim HZMK). Za članove pregovaračkog tima
imenovami su: Jelena Hristodulo i Aleksandar Dukić (GSPRS Nezavisnost), Stanislav Stevuljević i Gojko Graovac
(Samostalni sindikat), Zdravko Kovač i Radovan Pavlović (SPRV), Petrović Gordana, Zorica Blagojević (Inicijativni odbor
(kasnije će iz Incijativnog odboru nastati forumi) Zorica Milošević i Mirjana
Stojanović (Asocijacija prosvetnih radnika Pančeva i Kovina). U tom trenutku u štrajku je bilo oko 1.000 škola.
I tako umesto da na pomenutom
Zboru prosvetne i druge vlasti „ugase“ štrajk, on će se proširiti na celu zemlju.
Tada i više nikada – nakon toga ali i
dan-danas prosvetarima je suspendovano
pravo na obustavu rada i oni nemaju
pravo na štrajk, već im je zakonom propisan minimum procesa rada i to se onda
zove štrajkom.
Vremeplov: Osnovano Malo klirikalno učilište u S. Karlovcima
Na današnji dan 01. februara 1794. godine
mitropolit Stevan Stratimirović, osnovao je, o svom trošku, Malo klirikalno
učilište u Sremskim Karlovcima, preteču današnje karlovačke Bogoslovije Svetog
Arsenija. Njoj je prethodila Mala klirikalna škola, koja je radila u okviru
Pokrovobogorodične škole mitropolita Pavla Nenadovića, otvorene 1749. Škola je
u početku imala dva razreda, docnije 1797. mitropolit je otvorio i
“Blagodjejanije”, gde su siromašniji učenici Bogoslovije i Gimnazije besplatno
dobijali stan i hranu. Karlovačka bogoslovija uživala je veliki ugled i
ostavila je veliki trag u srpskoj kulturi. Iz njenog okrilja izrastao je i
najviši domet srpske duhovne muzike – Karlovačko pojanje, čiji su znameniti
učitelji bili prota Anastasije Popović i sveštenik Đura Popović. Vrhunski
dometi Karlovačkog pojanja najbolje su sačuvani u crkvenoj muzici Kornelija
Stankovića.
Vremeplov:Rođen Milan Rešetar
Na današnji dan 01. februara
1860. godine rođen je srpski filolog Milan Rešetar, član Srpske Kraljevske
akademije, univerzitetski profesor slovenske filologije u Beču i Zagrebu.
Proučavao je jezik starih spomenika, dijalekate i akcenate, posebno književnu i
kulturnu istoriju rodnog Dubrovnika i bio je najbolji znalac starog dubrovačkog
novca. Dela: na srpskom – izdanje “Gorskog vijenca”, “Dubrovačka numizmatika”,
“Nove dubrovačke povelje Stojanovićeva zbornika”, “Nikša Zvijezdić, dubrovački
kancelar XV veka”, “Najstariji dubrovački govor”, “Najstarija dubrovačka
proza”, “Dubrovački zbornik od god. 1520.”, “Jezik Marina Držića”, na nemačkom
– “Čakavština i njene nekadašnje i sadašnje granice”, “Štokavski dijalekt”,
“Dubrovački spomenici XIII-XV veka”.
Vremeplov: Otvoren prvi stomatološki fakultet u svetu
U američkom gradu Baltimor otvoren je
na današnji dan 01. februara 1840. godine prvi stomatološki fakultet u svetu.
Vremeplov: Izašao prvi
broj Srpskog književnog glasnika
U Beogradu je na današnji
dan 01. februara 1901.
godine izašao prvi broj Srpskog književnog glasnika, časopisa za književnost.
Prvi urednik je bio Bogdan Popović, jedan od najpoznatijih književnih kritičara
i teoretičara tog doba.
Vremeplov: Spašen Aleksander
Selkirk
Škotski mornar Aleksander Selkirk izbavljen je
na današnji dan 01. februara 1709. godine s pustog pacifičkog ostrva na koje je 1704.
prispeo posle brodoloma. Njegova životna priča inspirisala je Danijela Defoa da
napiše roman “Robinzon Kruso”.
Vremeplov:Umro Rene Dekart
U Stokholmu, gde je boravio na poziv kraljice
Kristine, umro je na današnji dan 01.
februara 1650. godine francuski filozof,
matematičar fizičar Rene Dekart. Odbacivši svaku dogmu ili doktrinarnost
učenja, Dekart je četiri osnovna pravila mišljenja izneo u čuvenom delu
“Rasprava o metodi”. Smatra se začetnikom moderne filozofije
racionalizma.
Vremeplov:Veliki štrajk
Na današnji dan u nedelju 02.
februara 1997. godine vladalo je
„zatišje ped buru“ pošto je u petak 31. januara u beogradskom Domu sindikata na skupu
aklamacijom doneta odluka o generalnom štrajku na teritoriji
čitave Srbije. Tog dana
su usvojeni su zajednički zahtevi i
oformljen je
zajednički pregovarački tim
sastavljen od predstavnika „državnog“(Samostalnog sindikata) i alternativnih
sindikata (GSPRS „Nezavisnost“ i SPRV)
kao i sindikata u nastajanju (Inicijativnih odbora foruma i Asocijacije
prosvetnih radnika Pančeva i Kovina, prim HZMK). Za članove pregovaračkog tima
imenovani su: Jelena Hristodulo i Aleksandar Dukić (GSPRS Nezavisnost), Stanislav Stevuljević i Gojko Graovac
(Samostalni sindikat), Zdravko Kovač i Radovan Pavlović (SPRV), Petrović Gordana, Zorica Blagojević (Inicijativni odbor
(kasnije će iz Incijativnog odboru nastati forumi beogradskih škola) Zorica
Milošević i Mirjana Stojanović (Asocijacija prosvetnih radnika Pančeva i
Kovina).
Istog dana U Novom Sadu Izvršni odbor i Štrajkački
odbor Sindikata prosvetnih radnika Vojvodine (Nezavisnog) prihvataju zajednički
pregovarački tim i podržavaju jedinstvene zahteve tog tima, s tim da prof.
Zdravko Kovač biti glavni pregovarač, a Radovan Pavlović zamena. Elem, u strahu
od potpunog gubitka članova RO Sindikata obrazovanja, nauke, kulture i umetnosti (“samostalnog” ili “državnog”,
prim. HZMK) Srbije doneo je Odluku (od 31.01.1997. godin) o stupanju u
štrajk sa početkom u ponedeljak 3. februra te godine, i uputio ju Ministarstvu prosvete sa zahtevima ovog
sindikata. Tako su alternativci uspeli u međusindikalnom sukobu – Sindikat obrazovanja, nauke, kulture i umetnosti Srbije (danas se taj dranski sindikat uz
sastava SSSS zove Sindikat obrazovanja Srbije (SOS), prim HZMK) ovu odluku je doneo, doduše, nevoljno i
pod pritiskom ostala dva sindikata (SPRV i GSPRS “Nezavisnost”) koja su ranije pozvala svoje članove i sve
zaposlene u generalni štrajk, a još više
ceneći da bi u protivnom mogli
ostati bez velikog dela članstva i činjenice da su i bez poziva njihovi članovi
spontano krenuli u štrajk.
Vremeplov: Knjaz Miloš objavio hatišerif Mahmuda II
Na današnji dan 02. februara 1834. godine
srpski knjaz Miloš Obrenović objavio je u besedi pred gardom postrojenom u
Kragujevcu, hatišerif sultana Mahmuda II. Posle Prvog hatišerifa Porta je
nastojala da ustupke Srbiji svede na minimum, ali je upornost knjaza Miloša
dovela do novog hatišerifa. Sultan je Drugim hatišerifom priznao Srbiji nove
granice, uključujući sporne krajeve (dodatnih 6 nahija).
Vremeplov:Rođen Brem
Nemački prirodnjak i zoolog Alfred Edmund Brem,
direktor zoološkog vrta u Hamburgu i akvarijuma u Berlinurođen je na današnji dan 02. februara
1829. godine. Iako arhitekta po obrazovanju, postao je
prirodnjak i postupno je sakupio ogroman naučni materijal prilikom brojnih putovanja
po Evropi, Africi i Aziji. Istraživao je i na teritoriji Srbije – na Fruškoj
gori, kao i u Baranji, gde je proučavao do tada nepoznatu vrstu – orlove
belorepane. Dela: “Životinjsko carstvo”, “Život životinja”, “Život ptica”,
“Šumske životinje”.
Vremeplov:Umro Milovan Glišić
Na današnji dan 02. februara 1908. godine umro je srpski pisac Milovan Glišić,
jedan od začetnika realizma u srpskoj književnosti. Studirao je u Beogradu
tehniku i filozofiju. Radio je kao novinar i urednik, bavio se i pozorišnom
dramaturgijom. Napisao je tridesetak pripovedaka ali i dve komedije. Prevodio
je s francuskog i ruskog, njegovi prevodi Tolstoja (“Rat i mir”) i danas su
neprevaziđeni. Opisivao je život srpskog sela, nevolje sa seoskim zelenašima,
nezadovoljstvo opštim društvenim prilikama. Dela: pripovetke “Glava šećera,
“Roga”, “Redak zver”, “Šilo za ognjilo”, “Prva brazda”, pozorišni komad “Dva
cvancika”, komedija “Podvala”.
Vremeplov:Umro Aleksa Šantić
Srpski pisac Aleksa Šantić, autor
antologijskih pesama “Ostajte ovdje”, “Emina”, “Veče na školju” umro je na današnji dan 02. februara 1924. godine.
Pripadao je književnom krugu oko mostarskog lista “Zora”, koji je pokrenuo s
Jovanom Dučićem i Svetozarom Ćorovićem. U Mostaru je osnovao srpsko pevačko
društvo “Gusle”. U vreme Aneksione krize, 1908.godine, izbegao je u Italiju,
bio je zatim poslanik u Bosanskom saboru. U Prvom svetskom ratu austrougarske
vlasti hapsile su ga kao istaknutog srpskog nacionalistu. U početku
stvaralaštva bio je pod uticajem srpskih pesnika Branka Radičevića, Jovana
Jovanovića Zmaja i Vojislava Ilića, ali je potom izgradio vlastiti pesnički
izraz karakterističan po elegičnim motivima i rodoljubivim temama. Pisao je i
dramske tekstove i prevodio je sa nemačkog i češkog. Ostala dela: drame
“Hasanaginica”, “U magli”, prevod “Lirskog intermeca” Hajnriha Hajnea.
Vremeplov:Rođena Mira Alečković
Na današnji dan 02. februara 1924. godine rođena je srpska pesnikinja Mira
Alečković jedna od najplodnijih književnica srpske (i južnoslovenske) dečje
literature. Diplomirala je u Beogradu književnost i lingvistiku, a potom Fušeovu
školu u Parizu. Autor je preko 50 knjiga za mlade, urednica dečjih i
omladinskih listova Zmaj, Mladost, Pionir, Poletarac. Dugogodišnja je
predsednica Društva Jugoslavija-Francuska, kao i Udruženja književnika Srbije.
Bila je učesnik NOP-a. Na muziku Nikole Hercigonje ispevala je pesmu
“Jugoslavijo”, jednu od svečanih pesama negdašnje SFRJ. Nosilac je niza
odlikovanja i priznanja među kojima su i dve Legije časti.
Vremeplov: UmroLjuben Karavelov
Bugarski pisac i revolucionar
Ljuben Stojčev Karavelov, koji je ostavio trag i u srpskoj literaturi umro je na današnji dan 02. februara 1879. U Beograd je došao 1867. i povezao se sa
Ujedinjenom omladinom srpskom i sa Svetozarom Markovićem. Protivio se
sentimentalizmu i romantizmu u književnosti. Pisao je na srpskom, novinske
kritike kao i pripovetke iz beogradskog života. Zalagao se za stvaranje
zajednice Južnih Slovena. Prikupljao je dobrovoljce i borio se 1876. u
Srpsko-turskom ratu. Dela: “Je li kriva sudbina?”, “Kaznio je Bog”, “Gorka
sudbina”, “Iz mrtvog doma”, “Soka”, “Bugari starog kova”.
Vremeplov: Rođen Džejms Džojs
Na
današnji dan 02.
februara
1882,godine rođen je irski pisac Džejms
Džojs, jedan od najvećih u 20. veku. Počeo je kao buntovnik protiv uskogrudosti
irske provincije, ali je glavni grad Irske Dablin, njegovu istoriju, žitelje i
topografiju učinio središnjom temom svog dela. U najpoznatijem delu, romanu
“Uliks”, na 700 strana opisao je jedan dablinski dan svog junaka, prema jednom
književnom kritičaru “na vešt i katkad neprimetan način, lica i događaji
paralelni su onima u Homerovoj ‘Odiseji’, čiji se gotovo svaki detalj može naći
u ‘Uliksu’”. Ostala dela: romani “Portret umetnika u mladosti”, “Fineganovo
bdenje”, pesme “Kamerna muzika”, pripovetke “Dablinci”, drama “Izgnanici”.
Vremeplov: Umro Ljubomir Nenadović
Srpski pisac Ljubomir Nenadović, član Srpske
kraljevske akademije, jedan od prvih srpskih književnika u 19. veku sa širokim
evropskim obrazovanjem umro je na današnji dan 02. februara 1895. Njegovi putopisi znatno
prevazilaze uobičajen literarni nivo tog vremena. Na tradicijama Dositeja
Obradovića od klasičnog romantičara postao je racionalist s verom u moć nauke.
Dela: putopisi “Pisma iz Italije”, “Pisma iz Nemačke”, “Pisma iz Švajcarske”,
“O Crnogorcima”.
Vremeplov: Rođen Sreten
Stojanović
Na
današnji dan 02. februara 1898 godine
rođen je srpski vajar Sreten Stojanović, rektor Umetničke akademije u Beogradu,
član Srpske akademije nauka i umetnosti. U mladosti je pripadao srpskoj
revolucionarnoj omladini u Bosni. Dela: reljefi “Ogrlice”, “Uteha”,
monumentalna skulptura “Rob”, portreti “Moj otac”, “Nikola Vujić”, “Umetnikova
kći”, spomenici na Fruškoj gori, u Podgorici, Grahovu, rodnom Prijedoru.
Knjige: “Biste”, “O umetnosti i umetnicima”.
Vremeplov:UmroMendeljejev
Ruski hemičar Dmitrij Ivanovič Mendeljejev, otac moderne
hemije, koji se među najistaknutije naučnike svih vremena uvrstio otkrićem
opšteg zakona o periodičnosti hemijskih svojstava, prema kojem su svojstva
hemijskih elemenata periodično zavisna od njihove atomske težine umro je na
današnji dan 02. februara1907 . Na osnovu tog zakona
formulisao je Periodični sistem elemenata koji mu je omogućio da predvidi
svojstva niza kasnije otkrivenih elemenata. Periodični sistem elemenata postao
je osnova moderne nauke o strukturi materije. Njegova knjiga “Osnovi hemije”
prevedena je na mnoge jezike, a u oko 500 radova obrađivao je sva područja
hemije, pitanja fizike, mineralogije, filozofije, pedagogije, čak i slikarstva.
Proučavao je razvoj industrije u Rusiji, naročito uglja, nafte i metala, prvi
je preporučio podzemnu gasifikaciju uglja i hemijsku preradu nafte (sadašnja
petrohemija). Bio je član Srpske kraljevske akademije.
Modni
stilista duže vreme seksualno iskorišćavao dečake
Srđan Šveljo (52), poznati novosadski stilista i di-džej, koji je nedavno
uhapšen po nalogu Osnovnog tužilaštva u ovom gradu, kako se sumnja, seksualno
je iskorišćavao decu duži vremenski period, nezvanično saznaje „Politika”.
Prilikom pretresa njegovog stana, policija je pronašla fotografije koje su
nastale zloupotrebom maloletnika u pornografske svrhe, pa je protiv njega
podneta krivična prijava kojom se tereti za prikazivanje, pribavljanje i
iskorišćavanje maloletne osobe za pornografiju. On je, kako su objavili
pojedini mediji, decu pozivao u svoj stan kako bi ih fotografisao, a zatim ih
je zlostavljao. Prema nezvaničnim informacijama, deca koju je Šveljo slikao,
imaju između deset i 12 godina i uglavnom su bila romske nacionalnosti. Šveljo
je uhapšen nakon što su se policiji javile žrtve. Dečaci su ispričali kako su
kod Švelja dolazili kao modeli. On ih je skidao, oblačio, a potom i
fotografisao.
Instagram
nalog Švelja prepun je slika mladića različitih uzrasta, od kojih su mahom
tinejdžeri. Gotovo svaka fotografija ima seksualnu konotaciju, a mnogi njegovi
modeli su nagi.
Komentarišući hapšenje
novosadskog stiliste i di-džeja, Igor Jurić, osnivač Fondacije „Tijana Jurić”,
koji je protekle nedelje rekao da ima dokaze koji ukazuju na to da su moćnici,
među kojima i političari, seksualno zlostavljali decu, kaže za „Politiku” da je
od ministra policije Nebojše Stefanovića dobio uverenje da će borba protiv
pedofilije i zaštita dece biti prioritet njihovog rada. Jurić je dodao i da je
zahvalan policiji zato što je izuzetno temeljno pristupila slučaju „Šveljo”. –
Javno sam progovorio o ovom problemu zato što se o svemu tome pričalo po
kuloarima i što je to do sada bila „javna tajna”. Ovakve stvari moraju da izađu
iz takvih okvira. Da bi tako i bilo, potrebno je o tome javno govoriti. Kada to
kažem, mislim i na medije, ali pre svega, na obične građane koji moraju da
prijavljuju ovakve slučajeve i svedoče o njima. Ovo nije problem jednog čoveka,
ovo je problem svakog roditelja, a posebno svakog deteta – kazao je Jurić. Fondacija
„Tijana Jurić”, kako je naveo, radi na dokazivanju drugih slučajeva seksualnog
zlostavljanja i iskorišćavanja dece, ali ljudi moraju da budu svesni da ovo
nisu obični, već izuzetno kompleksni slučajevi. – Mnogo je važna podrška
žrtvama i fondacija radi upravo na njihovom ohrabrivanju – naglasio je Jurić.
Osnovni sud u Novom Sadu odredio je
30. januara pritvor do 30 dana novosadskom stlisti Srđanu Švelji, koji se
sumnjiči za tri krivična dela, među kojima je sumnja da je prethodnih meseci
seksualno iskorišćavao maloletnike koji su dolazili kod njega kao modeli.
Pritvor mu je odredio sudija za prethodni postupak na
predlog tužilaštva, pred kojim je prethodno saslušan u prisustvu angažovanog
branioca, rekao je Tanjugu portparol suda Gligor Nenić.
Da li je
zdravlje dece tema za vlast?
Autor: Boris Jašović*
„Svako ima
pravo na zdravu životnu sredinu i na blagovremeno i potpuno obaveštavanje o
njenom stanju. Svako, a posebno Republika Srbija i autonomna pokrajina,
odgovoran je za zaštitu životne sredine. Svako je dužan da čuva i poboljšava
životnu sredinu.” (Ustav Republike Srbije, Zdrava životna sredina, Član 74).
Nakon dužeg perioda negiranja očigledne istine da je vazduh u Beogradu (i u još
nekoliko gradova u Srbiji), zagađen preko mere i nakon što je Zaštitnik građana
(Ustav Republike Srbije, Član 138), najavio postupak kontrole Ministarstva
zaštite životne sredine – u danu kada je Beograd, prekriven maglom od
nataloženih otrova, ličio na londoski Vajtčepel s početka industrijske ere,
predsednica vlade je odlučila da hitno sazove vanrednu sednicu. U međuvremenu
je „Batut” preporučio građanima da izbegavaju zadržavanje napolju ujutru i
uveče, dakle, baš u vreme kada deca i odrasli odlaze i vraćaju iz škole,
odnosno posla. Zanimljivo. A onda je vlada donela hitan zaključak, saopštivši
da nema mesta zabrinutosti. Rečju, to što je Beograd najzagađenija prestonica u
Evropi i što je Institut za javno zdravlje Srbije preporučio građanima da ne
izlaze iz svojih domova za vladu nije tema koja treba da zabrine građane. Ali
šta onda jeste tema? Ekonomija, privredni rast, investicije, izgradnja puteva,
parlamentarni izbori, digitalizacija… Šta je bitnije od zdravlja i života
građana? Naročito dece?! „Ljudski život je neprikosnoven.” (Ustav Republike
Srbije, Član 24).
Ministar
zaštite životne sredine, gostujući na javnom servisu nakon hitnog zasedanja
vlade, odavao je utisak čoveka koji jedva čeka da naiđe trenutak kada će reći
kako nešto iz oblasti zagađenja nije u njegovoj nadležnosti. Kakav nonsens! Jer
šta je u nadležnosti Ministarstva zaštite životne sredine ako ne zaštita
životne sredine?! Primera radi, upravo je ovo Ministarstvo nadležno za ekološku
kontrolu železare u Smederevu? Kako je onda moguće da ovaj prelepi grad na
Dunavu, umesto da bude ekološka prestonica Srbije, postane jedan od
najzagađenijih gradova u zemlji? Zar je gvožđe važnije od zdravlja smederevske
dece?!
Ministar
nadalje priznaje, dakako između redova, da on godinama ukazuje izvršnoj vlasti
na ekološke probleme u zemlji, ali da ga tamo niko ne sluša, te da se novac iz
budžeta, umesto na zaštitu životne sredine, usmerava na druge „važnije”
projekte. Da li to, drugim rečima, znači da ministar nije sposoban da utiče na
odluke izvršne vlasti, te da u kritičnom momentu, kao što je ovaj kroz koji
upravo prolazimo, ne uspeva da postavi problem zaštite životne sredine u prvi
plan vladinih prioriteta? Ako je tako, onda se postavlja pitanje zbog čega još
uvek nije podneo ostavku? Naročito jer se iz ministrovog pričanja između redova
nazire kako neko drugi određuje pogrešnu listu prioriteta u momentu kada je ugrožen
ekosistem u kojem obitavamo. Floskula o nedostatku novca u budžetu za zdravu
životnu sredinu samo pojačava sumnju u neodgovornost i nesposobnost nadležnih.
Problem
zagađenja mora biti rešen jednostavnom prekompozicijom državnih prioriteta,
hitnim rebalansom budžeta, i usmeravanjem našeg novca, dakle novca građana
Srbije, na konkretne ekološke mere. Na postavljanje odgovarajućih filtera na
dimnjake toplana! Na primenu ekoloških standarda na termoelektranu u Obrenovcu,
rafineriju u Pančevu, železaru u Smederevu, cementaru u Kosjeriću… Ovome
treba dodati i ozbiljno ulaganje u postrojenja za recikliranje otpada na
deponijama u Vinči i šire, kao i usvajanje normi prema kojima je svako
domaćinstvo s vlastitom kotlarnicom (obično s pogonom na ugalj), obavezno da
ugraditi filtere u dimnjake. Odvajanje novca za kupovinu tornjeva za
prečišćavanje vazduha u zagađenim gradovima, podrazumeva se, i mora biti
tretirano kao prioritet prve kategorije!
Dok sam
kroz jutarnju maglu pratio klinca do škole, osetih peckanje u očima. Obična
magla – kako da ne! Istovremeno me obuze neprijatan osećaj da se nalazimo u
gasnoj komori ogromnog koncentracionog logora iz kojeg nema izlaza.
Desetogodišnjak je prethodne večeri čuo na televiziji da je Beograd
najzagađeniji grad u Evropi, zabrinuo se i uključio zdravu dečju logiku – zašto
jednostavno ne pređemo da živimo u drugu državu gde je vazduh čist? Da, zašto?
Koje je ministarstvo u Srbiji nadležno za patriotski odgovor na ovakvo dečje
pitanje? I ko će na koncu jezditi auto-putevima u distopijskoj budućnosti
Srbije kada i deca žele da odu iz nje?