12 JUN 2020– SVETSKI DAN BORBE PROTIV DEČIJEG RADA U SVETLU UTICAJA COVIDA 19 NA DEČIJI I PRINUDNI RAD

Ako uz osnovne uzroke dečijeg i prinudnog rada uzmemo u obzir i  novo, krizom proizvedeno, siromaštvo, ograničen pristup dostojanstvenim mogućnostima rada za one u zakonskom radnom dobu, socijalnu marginalizaciju, diskriminaciju, nedostatak univerzalnog kvalitetnog obrazovanja, povećanje neformalne ekonomije i slab socijalni dijalog,  povećava  se i  verovatnost da će se stanje dečijeg rada pogoršati.

Ekonomska i socijalna kriza pogodiće posebno teško  decu. Procena je  da bi  42-66 miliona dece moglo, samo ove godine, da  padne u ekstremno siromaštvo kao rezultat krize, uvećavajući za tu cifru brojku od  386 miliona dece koja su  već nalazila u ekstremnom siromaštvu  2019. godini[1].

Veliki globalni poremećaji u obrazovanju prouzrokovani merama izolacije i nedostatkom rešenja za učenje na daljinu u mnogim zemljama mogli bi povećati obim dečijeg rada.

Domaćinstva mogu i sama podsticati dečji rad  kako bi se lakše  nosili sa gubitkom posla i zdravstvenim šokovima povezanih sa COVID-19, posebno ako deca nisu u obrazovnom sistemu.

Deca iz marginalizovanih manjinskih grupa, deca sa invaliditetom, deca ulice i deca beskućnici,  deca iz domaćinstava sa samohranim roditeljem ili bez oba roditelja, deca migranti, izbeglice, interno raseljena  ili iz područja pogođenih ratnim sukobima ili prirodnim katastrofama, podložnijia su dečijem radu i posebno su izložena rizicima u aktuelnoj krizi.

Deca, a posebno devojčice, osim rizika od dečijeg rada, mogu biti više opterećena poslovima u domaćinstvu i brigama za porodicu.

Pojedinci  koji su izgubili posao u neformalnoj ekonomiji i njihove ugrožene porodice, kojima su hitno potrebna sredstva za opstanak domaćinstava, sa malom ili bez ušteđevine i ograničenim pristupom socijalnoj zaštiti ili drugim oblicima državne podrške, verovatno će biti izloženiji dopunskom riziku da postanu plen zajmodavaca koji daju kredite pod uslovima koji predstavljaju dužničko ropstvo.

Za radnike na privremenim i povremenim poslovima veća je verovatnoća da završe na prisilnom radu. S obzirom da će sve više radnika vrlo verovatno upadati u dugove da prežive, za njih rizik od povećanja dužničkog ropstva je posebno izražen. Kriminalne mreže mogu aktivno koristiti ovu globalnu krizu da bi iskoristile ranjivosti kako bi dodatno ograničile slobodu žrtava i povećale finansijsku dobit koju donosi prisilni rad i trgovina ljudima.

Ograničenja u kretanju mogu promeniti oblike eksploatacije, npr. žene i deca mogu biti seksualno iskorišćena i putem društvenih mreža čak i kad su u svojim  domovima. Stroža kontrola na granicama, takođe, može povećati rizik od trgovine ljudima. U stvari, žrtve sa konfiskovanom dokumentacijom su izloženije riziku od zlostavljanja, pritvora i ponovne viktimizacije od strane bezbednosnih aktera / policajaca koji vode karantine ili upravljaju kontrolnim tačkama[2]. Žrtvama kojima su oduzeta  lična dokumenta mogu se pojaviti dodatne prepreke za pristup zdravstvenoj zaštiti i drugim uslugama vezanim za COVID-19.

Ne dečijem radu. Deci je mesto u školi!
Zaštitimo decu od dečijeg rada,  sada, više nego ikada!
Pridruži se!
Novi Sad, 11.06.2020.god.
prof. Hadži Zdravko M. Kovač, predsednik

[1] unsdg.un.org/resources/policy-brief-impact-covid-19-children
[2] www.globalprotectioncluster.org/wp-content/uploads/GPC-Task-Team-on-Anti-Trafficking_COVID-guidance_final_SM.pd

By admin