Rastuća upotreba veštačke inteligencije u obrazovanju podstiče potrebu za još većom obukom o tome kako koristiti tu tehnologiju u nastavi i učenju. Mnoge škole su na to reagovale. Problem danas je što mnogi programi profesionalnog razvoja propuštaju ključne sastojke.
Oko dve trećine nastavnika, školskih administratora i lidera okruga izvestilo je da imaju barem jednu jedinstvenu sesiju profesionalnog razvoja ili više na temu korišćenja AI u svom radu, prema nacionalno reprezentativnom istraživanju koje je sprovelo EdWeek Research Center nad 852 prosvetnih radnika u periodu od 26. avgusta do 6. oktobra. To je povećanje od 11 procentnih poena u odnosu na prošlu godinu, kada ih je isto reklo 56%.
Skok pokazuje napredak školskih distrikata i obrazovnih organizacija u osiguravanju da nastavnici budu upoznati sa ovom brzo evoluirajućom tehnologijom.
Generativni AI postaje sve dublje ugrađen u mnoge alate koje učenici i nastavnici koriste svakodnevno. Zbog toga stručnjaci naglašavaju da je važno da nastavnici polože osnove o ovoj tehnologiji kako bi je koristili odgovorno u svom radu i modelirali primerenu upotrebu za učenike.
Administracija Donalda Trampa je obuku nastavnika o AI učinila jednom od svojih najvažnijih obrazovnih prioriteta. Neki veliki tehnološki giganti takođe su uspostavili partnerstva sa obrazovnim organizacijama kako bi obezbedili besplatnu obuku za nastavnike i dostupne resurse.
Da li ove prilike za profesionalni razvoj pogađaju metu? Education Week intervjuirao je nastavnike koji su primili obuku o ovoj tehnologiji i pitao ih šta misle da im nedostaje u tim prilikama.
1. Obuka o tome kako koristiti AI u obrazovanju nije prioritet na mnogim mestima
Lance Barasch je „šampion AI“ u distriktu DvaL, gde radi kao profesor matematike u srednjoj školi. To znači da je on učitelj u svojoj zgradi koji prima AI obuku od distrikta, a zatim treba da obuči svoje kolege.
Problem, kako je rekao, jeste da nakon povratka na kampus moram da se borim i izborim za to vreme da bih pred kolegama imao priliku da dam predavanja o AI.
Uz taj izazov, odziv na obuke koje vodi je nizak jer nisu obavezne, rekao je Barasch.
Iako distrik Džez (Dallas) obezbeđuje mnogo resursa za AI obuku za nastavnike, najviše obuke dobija onaj deo zaposlenih koji traži obuku sam, dodao je Barasch. Ti ljudi su takođe skloniji da već imaju ponešto znanja o AI ili da su otvoreniji za korišćenje, dok oni koji su skeptični ili protiv same tehnologije ne učestvuju u prilikama PD na temu AI.
Ono što nedostaje, prema Baraschu, jeste da mnogi distrikti ne podstiču ili ne zahtevaju od nastavnika da prisustvuju ovim profesionalnim programima.
Nastavnici bi, u najminimalnijem, trebalo da razumeju šta AI jeste, dodao je Barasch.
„Učenici su daleko ispred nas“, rekao je. „Ako nismo svesni ovih alata i načina na koji se koriste—čak i ako ih ne koristimo lično—nećemo moći da budemo proaktivni u poučavanju [korišćenja AI] na odgovoran način, što je mandat javnog obrazovnog radnika.“
2. Nastavnici žele više praktičnog učenja
Jaime Moss, nastavnik prirodnih nauka u srednjoj školi u Zapadnoj Virginiji, radi na doktoratu iz kurikuluma i nastave, sa akcentom na AI. U svom istraživanju o profesionalnom razvoju otkrila je da nastavnici žele više vremena da istražuju i razgovaraju sa svojim kolegama o tome šta radi, a šta ne.
„Nastavnici ne žele još jednu demonstraciju onoga šta AI može da uradi“, izjavila je Moss. „Treba im jednostavno vremena da shvate šta im to može doneti i kako da to primene kod svojih učenika u učionicama.“
U učionici nastavnici ne uveđaju novu temu, ne zapitaju se o njoj jednom sa učenicima i zatim nastave dalje, objasnila je Moss. Isto tako, u profesionalnom razvoju nastavnika, diskusije o novim temama ne bi trebalo da budu „jedan i završiš“, dodala je.
Grupno učenje je takođe važno. Učenici, na primer, dele se u grupe kako bi mogli da uče jedni od drugih, rekla je Moss. Ali kod nastavnika „ne pružamo im prilike da to rade.“
Nastavnici su „učenici baš kao i naši učenici“, dodala je.
Uz više praktičnog učenja i saradnje, Rita Mortenson, instruktorska koč i trener u Verona Area High School u Veroni, Wis., kaže da obuke moraju ići dalje od samog učenja kako da se napišu početni AI promptovi.
U AI PD-u nastavnici dobijaju „sve te fancy promtove“, ali njihova primena u prvom razredu u učionici može biti izazovna, kaže Mortenson. „Ne funkcionišu onako kako vi želite.“
Obuke treba da uključe sve korake potrebne da se dođe do konačnog proizvoda, uključujući i to kako su početni rezultati kasnije izmenjeni da bi se došlo do krajnjeg ishoda, dodala je.
One bi takođe trebalo da uključuju i pripremljene resurse sa kojima nastavnici mogu odmah da vežbaju, dodala je. Na primer, ako je obuka o tome kako koristiti AI alate za proračunske tablice, umesto da se samo daju promptovi na koje nastavnici mogu da pokušaju kad uđu u učionicu, predavači bi trebalo da obezbede lažnu tabelu za praktičnu vežbu u trenutku, objasnila je.
Barasch iz distrikta Dallas rekao je da nastavnici takođe propuštaju direktan, trenutni feedback o načinima na koje eksperimentišu sa AI.
Na AI treninzima kojima je prisustvovao, „ljudi kruže po sobi i daju povratnu informaciju“ o tome kako koristi AI alate, „što je baš kao da ste u učionici“, rekao je Barasch. Ali kada on obučava nastavnike u svojoj zgradi, nema te prilike da im odmah pruži povratnu informaciju jer možda nema vremena za praktično učenje; ponekad su njegove obuke u formi emailova, sa predlozima kako da koriste AI.
3. Nastavnici žele više prilika da diskutuju o nedostacima ove tehnologije
Jedno od najčešćih pitanja nastavnika glasi kako da se izborе sa učenicima koji koriste AI da bi varali, ali to pitanje nije baš adekvatno odgovoreno u mnogim iskustvima profesionalnog razvoja AI koja su dostupna nastavnicima, rekli su nastavnici.
Mortenson i Barasch, koji predvode AI obuke u svojim distriktima, rekli su da nastavnici žele smernice kako da prepoznaju da li učenici varaju uz pomoć AI i kako da spreče takvo ponašanje.
Barasch je takođe čuo nastavnike kako postavljaju pitanja o uticaju AI na životnu sredinu, poslove i kritičko razmišljanje.
Ova pitanja su „zaista gotovo zanemarena“, rekao je. Ponekad se pitanja čak i preskaču, dodao je.
To su pitanja i brige koje nastavnici čuju i od učenika, pa bez smernica školskih ili okružnih lidera i stručnjaka, teško je na njih odgovoriti učenicima, kaže se.
„Ove obuke su posvećene novim stvarima do kraja“, kaže Barasch. „Sve se svodi na to kako da se koriste te novotarije. Nije toliko u pitanjima nedostataka.“