Studenti domorodačkih naroda Amerike izostaju sa nastave po stopama koje prevazilaze prosek većine država, prema podacima koje je sakupila Agencija Associated Press za školsku godinu 2022–2023. Taj jaz postojao je i pre pandemije, ali se tada pogoršao, otkrila je AP. U polovinama od 34 proučavane države, učenici američkih Indijanaca bili su hronično odsutni za najmanje 9 procentnih poena više od proseka svoje matične države.
U nekim državama većina dece koja su identifikovana kao američki Indijanci propuštala je više od 10% školskog vremena, čak i kada je prisustvo nastave kod učenika iz drugih pozadina bilo bolje. U nekim državama jaz u prisustvu između svih učenika i učenika američkih Indijanaca porastao je do kraja pandemije 2023. godine.
Za obrazovne birokrate i akademske istraživače, ovo može delovati kao samo još jedan broj na nekom novom grafikonu. Ali za nas koji vodimo indijanska plemena širom zemlje, ovo predstavlja bolnu realnost. Prezahteva mnoge naše učenike se ostavlja po strani, i rizikujemo da izgubimo njihov potencijalni doprinos našem narodu na generacije koje dolaze.
Ovo je borba koju Poarch Bend Kreek Indijanci veoma dobro poznaju. Zapravo, decenijama se borimo za jednaki pristup obrazovanju. Do početka 20. veka, naša deca su bila potpuno izopštena iz lokalnih javnih škola u području poznatom kao Atmore, Alabama. Nije im bilo dozvoljeno da se voze školskim autobusom okruga. Jednostavno nisu bili dobrodošli.
Porodice Poarch Creek pronašle su svoje načine da održe decu u školovanju. Godine 1947, kada je vozač autobusa javne škole odbio da pokupi njegove bliznakinje ćerke, Homer Jack Daughtry je stajao na putu sve dok im nije dozvoljeno da uđu u autobus, čineći hrabar čin koji je postao trajni simbol borbe za jednaka prava Poarch Creek naroda i domorodačkih zajednica širom juga.
Lokalne vlasti izgradile su 1949. zasebnu školu za Indijance, ali kao i male crkvene škole koje su im prethodile, ta institucija je obrazovala decu samo do 6. razreda. Da bi nastavili školovanje, deca Indijanaca su morala da se bore za pravo da pohađaju srednje i srednje škole u okrugu. Pod vođstvom Calvina McGehee, poljoprivrednika Creek naroda koji je završio 5. razred i postao prvi formalni lider naše plemenske vlade, podneli smo tužbu za jednako obrazovanje nekoliko godina pre istorijske presude Vrhovnog suda SAD-a iz 1954. u slučaju Brown v. Board of Education i uspeli smo da se dogovorimo van suda. Ta borba je trebala biti trajno pobijeđena, ali nažalost nije.
The chronic absenteeism data tell us that Native American children are still, in measurable and documented ways, on the outside of the American education promise. The reasons are not mysterious, and they are not primarily a matter of family choices or cultural indifference to education. The Poarch Creek Indians have demonstrated through our advocacy that we value education profoundly. What we have always lacked is an education system that values us back.
Podaci o hroničnom izostanku pokazuju da deca američkih Indijanaca i dalje, na meren i dokumentovan način, ostaju van obećanja američkog obrazovanja. Razlozi nisu misterizni, niti su pre svega pitanje porodičnih izbora ili kulturne ravnodušnosti prema obrazovanju. Poarch Creek Indijanci su kroz našu zagovaračku borbu pokazali da duboko cenimo obrazovanje. Ono što nam je oduvek nedostajalo jeste obrazovni sistem koji nas uzvrća svojim poštovanjem.
Chronic absenteeism among American Indian students is driven by forces that policy has failed to adequately address: geographic isolation and transportation challenges, higher rates of poverty and housing instability, inadequate healthcare access that leaves more illnesses untreated and children sicker longer, and a documented and multigenerational distrust of institutions that were used, within living memory of many tribal elders, to actively harm Native children.
Hronični izostanak kod učenika američkih Indijanaca pokreće skup sila koje politika nije adekvatno adresirala: geografska izolacija i izazovi prevoza, viši nivo siromaštva i nestabilnosti stanovanja, nedovoljna dostupnost zdravstvene zaštite koja ostavlja više bolesti nelečenim i decu duže bolesnim, kao i dokumentovano višegeneracijsko nepoverenje u institucije koje su, u sećanju mnogih staraca plemena, mogle aktivno da nanesu štetu domorodačkim decom.
Still, there is reason for optimism. It comes from the same place the solution always has: community. If policymakers want to solve these problems, they must seek wisdom from those closest to the challenges.
Ipak ima razloga za optimizam. On dolazi iz istog mesta od kojeg i rešenje uvek polazi: zajednica. Ako donosioci politika žele da reše ove probleme, treba da traže mudrost od onih koji su najbliži izazovima.
We know that where schools have invested in the right solutions, attendance can improve dramatically. Research and real-world results from districts that have made this commitment show that when a school becomes a place that fits a Native family’s life rather than something imposed on it, children show up, and they want to be there, too.
Znamo da tamo gde škole ulažu u prave rešenja, prisustvo nastave može drastično da se poboljša. Istraživanja i rezultati iz praksi iz okruga koji su se posvetili ovome pokazuju da kada škola postane mesto koje pristaje životu domorođene porodice, a ne nešto što je namećeno iz spolja, deca dolaze i žele da budu tamo.
Our tribe has worked for decades to build those pathways for our own community through federal Title IV Indian Education programs, Head Start, and our own deliberate tribal investments in the next generation. We have also taken direct steps to address chronic absenteeism, including hiring a truancy officer to help improve attendance.
Naše pleme je decenijama radilo na izgradnji tih putanja za našu zajednicu kroz federalne programe Indian Education pod naslovom Title IV, Head Start i naše sopstvene namerno usmerene plemenske investicije u sledeću generaciju. Takođe smo preduzeli direktne korake da se pozabavimo hroničnim izostankom, uključujući zapošljavanje službenika za izostanak radi poboljšanja prisustva.
However, like many tribes, we encountered jurisdictional barriers that limited our ability to effectively resolve these matters through tribal court when they involved Native students attending public schools. Today, we continue to explore innovative ways to encourage student success. One such effort is our incentive program, which provides cash awards to students who demonstrate strong academic performance and good attendance. While no single solution will close the attendance gap, we are hopeful that recognizing and rewarding student achievement will encourage greater participation in the classroom and reinforce the value our community places on education.
Međutim, kao i mnoge druge zajednice, susreli smo se sa džurisdikcijskim barijerama koje su ograničavale našu mogućnost da efikasno rešavamo ove stvari putem plemenskog suda kada su se ticale učenika domorodačkog porekla koji pohađaju javne škole. Danas nastavljamo da istražujemo inovativne načine za podsticanje uspeha učenika. Jedan od tih poduhvata je naš program podsticaja, koji dodeljuje novčane nagrade učenicima koji pokazuju snažne akademske rezultate i dobro prisustvo. Iako nijedno pojedinačno rešenje ne može zatvoriti jaz u prisustvu, nadamo se da će prepoznavanje i nagrađivanje postignuća učenika podstaći veću participaciju u učionici i ojačati vrednost koju naša zajednica pridaje obrazovanju.
We also know what it costs when the problems go unaddressed: A child who misses too many school days in elementary school rarely catches up fully. The graduation-rate gap that follows Native American students—74% graduate compared with 87% for all students—does not appear from thin air. It is built one missed day at a time in the years when intervention is still possible.
Takođe znamo koliko se košta kada se problemi ne rešavaju: dete koje propušta previše školskih dana u osnovnoj školi retko potpuno sustigne gradivo. Jaz u stopi diplomiranja koji prati učenike američkih Indijanaca—74% diplomira naprema 87% svih učenika—ne pojavi se niotkud. On se gradi dnevno propuštenim danom u godinama kada još postoji mogućnost intervencije.
With a new school year well underway, the Poarch Band of Creek Indians calls on school districts, state education agencies, and federal policymakers to take the data on chronic absenteeism seriously. Where Native students are chronically absent, ask why. Ask whether the school has a meaningful relationship with the tribal government in its region. Ask whether Native history is reflected in the curriculum. Ask if Native families, customs, and beliefs are included in the school and school culture. Ask whether the practical barriers—transportation, adequate funding, healthcare access, economic stability—are being addressed in partnership with tribal communities.
Sa početkom nove školske godine, Poarch Band of Creek Indians poziva okružne škole, državne obrazovne agencije i federalne donosioce politika da ozbiljno shvate podatke o hroničnom izostanku. Gde su Native učenici hronično odsutni, pitajte zašto. Pitajte da li škola ima značajan odnos sa plemenskom vladajućom strukturom u tom regionu. Pitajte da li istorija Indigenous naroda treba da bude prisutna u kurikulu. Pitajte da li su Native porodice, običaji i verovanja uključeni u školu i školsku kulturu. Pitajte da li se praktične barijere—prevoz, adekvatno finansiranje, pristup zdravstvenoj zaštiti, ekonomska stabilnost—rešavaju u partnerstvu sa pletnim zajednicama.
Jack Daughtry and Calvin McGhee fought for the right of Creek children to board a bus and go to school. That was no small thing. It was, indeed, everything.
Jack Daughtry i Calvin McGhee borili su se za pravo Creek dece da uđu u autobus i pođu u školu. To nije bilo malo. To je, zapravo, bilo sve.
More than 75 years later, we are still making the case that American Indian children, like all kids, deserve a school that meets them with the same determination they have always brought to its door.
Više od 75 godina kasnije, i dalje zagovaramo da deca američkih Indijanaca, kao i sva deca, zaslužuju školu koja ih prihvata istom odlučnošću koju su uvek unosili na njena vrata.
Our children keep seeking education. The question is whether America’s schools will let them find it.
Naša deca nastavljaju da teže obrazovanju. Pitanje je da li se američke škole potrude da ih u tome i ostvare.