Strogom zabranom upotrebe mobilnih telefona učenika tokom školskog dana, koja je suštinski značila zaključavanje telefona van dometa, povećao je njihov napredak u matematici i čitanju na ekvivalent dve dodatne nedelje nastave godišnje, prema novoj nacionalnoj analizi Harvardskog Centra za istraživanje obrazovne politike.
Stroge zabrane koje važe od zvona do zvona—u suštini zaključavajući mobilne telefone učenika tokom školskog dana—takođe se čini da su smanjile broj učenika koji su značajno zaostajali u čitanju u bilo kojoj godini.
Četrdeset država i Distrikt Kolumbija su u poslednjih nekoliko godina počeli da zahtevaju od škola da zabranjuju ili ograničavaju upotrebu mobilnih telefona učenika, prema evidenciji Education Week, i istraživanja polako izlaze na videlo o uticaju tih mera. Najnovija analiza deluje da pokazuje određeni povrat tih politika, iako je prethodna studija otkrila ograničene kratkoročne efekte na postignuća.
Iako dobitci u akademskim rezultatima nisu bili ogromni, i dalje su zapaženi, kažu istraživači koji stoje iza nove analize. Postignuća učenika počela su da opada više od deset godina unazad, paralelno sa širenjem pristupa pametnim telefonima, rekao je Thomas Kane, ekonomista i profesor na Harvardovoj Graduate School of Education.
Mnogo se tinta prolila oko toga šta je uzrokovalo postepeni pad rezultata u čitanju i matematici na Nacionalnom testu napretka u obrazovanju, i Kane je rekao da pametni telefoni mogu biti delimično krivci.
„Nije bilo da su telefoni pojavljeni i da su učenici izgubili četvrtinu svog znanja iz matematike i čitanja“, rekao je. „Ono što se desilo jeste da, otprilike u trenutku kada su telefoni postali široko prisutni, učenici su počeli da uče manje, a postignuće se postepeno smanjivalo.“
Istraživači su primetili razliku tek kada su učenici počeli da zaključavaju telefone
Za analizu su istraživači Harvarda analizirali podatke o postignućima 3,3 miliona učenika iz 4.600 škola koji su polagali MAP testove NWEA u periodu od školske godine 2021-22 do školske godine 2025-26. Učenici su bili od trećeg do desetog razreda.
Nakon toga su ih uporedili sa podacima kompanije Yondr, koja pravi magnetske, zaključive kese za škole u kojima učenici ostavljaju svoje mobilne telefone tokom dana. Istraživači su uporedili MAP rezultate učenika u školama koje su koristile Yondr kese sa rezultatima učenika u školama koje nisu.
Istraživači nisu otkrili značajne razlike u trendovima rasta postignuća učenika između dve grupe škola pre nego što je jedna grupa počela da koristi zaključive kese. Ali su primetili razliku kada je jedna grupa počela da koristi kese. Tamo su napredovanja u postignućima iz matematike i čitanja počela da se povećavaju svake godine, ekvivalentno otprilike dve dodatne nedelje nastave.
To možda ne zvuči kao ogromno poboljšanje, ali će ti dobitci verovatno da se akumuliraju tokom vremena, rekao je Kane. Pored toga, kako je dodao, zabrana mobilnih telefona je mnogo isplativija od plaćanja nastavnicima za rad dodatnih dve nedelje godišnje.
„Ne bismo trebali misliti na zabranu mobilnih telefona kao na zamenu programu za individualizovanu pomoć ili letnjeg programa učenja, gde bi bilo pravedno reći: ‘OK, ovo je bio usmereni program, kakav je benefit posle jedne godine?’” rekao je. „Ako je cilj zabrane mobilnih telefona da se poveća vreme efikasnog učenja u školi, trebalo bi da očekujemo manje efekte po brzini rasta u učenju koje ostaje prisutno.”
Dodatni geolokacijski podaci u analizi pokazali su da kese doprinose smanjenju broja mobilnih telefona u upotrebi na školskim kampusima za oko 20%.
A stroge zabrane takođe su delovale na smanjenje udela učenika koji su u određenoj godini značajno zaostajali u čitanju, bez obzira na to gde su počeli akademski.
Istraživači pretpostavljaju da bi to moglo biti zato što najviše ometani učenici imaju najveću korist — barem u čitanju — od toga što nemaju pristup svojim mobilnim telefonima.
Not all escolas koje su usvojile stroge zabrane ne koriste Yondr kese, ali Kane je rekao da slične politike, poput zahteva da učenici zaključavaju svoje telefone u ormarićima, ostavljaju ih na recepciji ili ih ostave kući, imaju slične efekte.
Šta kažu ostala istraživanja o zabranama upotrebe telefona
Druga nedavna istraživanja o zabrani upotrebe telefona su pokazala mešovite rezultate.
Studija objavljena u maju, koju su uradili istraživači sa Stanford Univerziteta, Univerziteta Pensilvanija, Duke Univerziteta i Univerziteta u Mičigenu, ustanovila je da zabrane telefona nisu delovale na poboljšanje postignuća učenika, makar u kratkom roku.
A studija koju su sproveli istraživači sa Univerziteta u Ročesteru i RAND Corp. otkrila je da su rezultati testova učenika i prisustvo malo porasli u drugoj godini zabrane telefona.
Obe studije su takođe utvrdile da zabrane telefona dovele do povećanja stope disciplinskih mera, makar kratkoročno.
Međutim, povećanje rezultata učenika na testovima nije jedini kriterijum koji obrazovni stručnjaci uzimaju u obzir prilikom procene uticaja politike o mobilnim telefonima.
A ovo prolećno istraživanje EdWeek Research Centera pokazalo je da su nastavnici, direktori i rukovodioci školske oblasti uglavnom izvestili o pozitivnim rezultatima restrikcija mobilnih telefona, posebno u pogledu boljeg ponašanja u učionici i angažovanosti učenika. Sedam od deset obrazovanih radnika reklo je da su ograničenja mobilnih telefona imala pozitivan uticaj na ta dva područja. Zabrane telefona takođe mogu poboljšati dobrobit nastavnika i smanjiti njihov nivo stresa, prema dodatnim istraživanjima Univerziteta Kennesaw State.
Dok postoji sve veći broj istraživanja o efektima korišćenja mobilnih telefona od strane učenika u školama, još uvek nedostaje dokaza o tome kako korišćenje telefona i društvenih mreža van škole — i dalje široko prisutno — utiče na učenje učenika, rekao je Kane.
„Treba da iskoristimo narednih nekoliko godina da prikupimo podatke o korišćenju društvenih mreža kako bismo zaista ispitali povezanost između korišćenja društvenih mreža van škole i gubitaka postignuća učenika“, izjavio je.