Šta nastavnici treba da znaju kada je roditelj učenika zadržan ili deportovan

19. новембар 2026.

Kao posledica pojačane federalne kontrole nad imigracijom, sve veći broj škola širom zemlje suočava se sa situacijama u kojima jedan ili oba roditelja ili staratelja bivaju zadržani ili deportovani od strane imigracionih službi, ostavljajući učenike koji su traumatizovani za sobom.

U distriktu Hamilton County u Tenesiju, ovo je zahtevalo da Ingrid Seymour-Pérez, školsku socijalnu radnicu, zajedno sa mladim učenicima koji prolaze kroz tugu usled iznenadnog nestanka roditelja, krene kroz proces žalosti.

Seymour-Pérez je razgovarala sa Education Week o tome šta bi obrazovni radnici trebalo da znaju o mentalnim posledicama ovakvih slučajeva.

Ovaj intervju je uređen radi dužine i jasnosti.

Šta gubitak roditelja usled imigracionog zadržavanja radi na mentalno zdravlje deteta?

Mogao bih reći da je to slično drugim vrstama traume, poput traume izazvane gubitkom roditelja usled smrti. Postoji mnogo sličnih ponašanja i simptoma.

Neka deca postaju veoma ljuta i ispoljavaju agresivno ponašanje. Druga deca se povlače i izoliraju. Mnogo ima anksioznosti od razdvajanja, kada dete ima poteškoća da bude odvojeno od roditelja koji ostaje, i to može značiti i poteškoće sa dolaskom u školu. Zatim postoje i akademske i kognitivne posledice. Imaće poteškoće sa koncentracijom na času i mogle bi imati poteškoće pri usvajanju novog gradiva. Posebno u osnovnim školama, ako su nastavnici žene, a majka je bila glavni negovatelj i majka je zadržana i deportovana, dete može postati veoma privrženo nastavniku, gotovo kao zamena za majku.

Još jedna stvar koju smo primetili su pritužbe na fizičko loše zdravlje, poput bolova u stomaku i glavobolja. Verujem da je to često posledica anksioznosti i tuge.

A zatim imaju i mnogo hipervigilnosti. Žele da znaju gde su ljudi non-stop. Imali smo decu koja su potpuno uznemirena ako roditelj ode da obavi neku sitnicu i ne vrati se u vremenski okvir koji dete smatra prihvatljivim.

Imaju ekstremnu reakciju na to. Samo strah da li će roditelj da se vrati.

Da li postoji lančani efekat na druge učenike?

To definitivno utiče i na druge učenike, posebno ako je škola sa visokim procentom učenika koji su imigranti ili čiji su roditelji imigranti.

Učenici su, čak i u uzrastu osnovne škole, veoma svesni onoga šta se dešava sa [U.S. Immigration and Customs Enforcement] i šireg konteksta imigracione politike u zemlji.

Ako učenik doživi to, to stvara strah kod drugih učenika da bi i njima to moglo da se desi.

Takođe smo imali učenike koji su se vratili u zemlju porekla svoje porodice, i kroz to prolazi tuga i gubitak koje čitava klasa i nastavnik proživljavaju. Nije isto kao da se dete jednostavno preseli jer ide u drugi grad. Sigurno postoji drugačiji osećaj za učenike i za nastavnika koji su u tom procesu.

Ako nastavnik sazna da je roditelj učenika u imigracionom pritvoru ili deportovan, treba li nešto da kaže ili uradi?

Smatram da bi upućivanje učenika školskom socijalnom radniku, školskom savetniku ili drugom stručnjaku za mentalno zdravlje bilo prikladno. Takođe je veoma važno da su administratori i ostalo osoblje na ključnim pozicijama u školi svesni toga, jer to dete može zahtevati dodatnu saosećajnost ako dođe do lošeg ponašanja, promene u ličnosti ili promena u tome koliko uspešno funkcioniše u školi.

Mnoge od ovih situacija dešavaju se u domovima sa dva roditelja, i ako je otac zadržan ili deportovan, majka možda nije radila. Majka bi mogla da ima malu decu kod kuće, stoga bi škola, zajedno, trebalo da pruži što više podrške porodici, bilo da se radi o odeći ili hrani ili povezivanju sa resursima koji mogu pomoći u plaćanju računa.

Najvažnija stvar je da uspostavite kontakt sa osobom koja je odgovorna za negu deteta i da utvrdite šta ta osoba i dete treba, kako biste ih povezali sa resursima ili obezbedili resurse ako je to neophodno.

Kako nastavnici mogu da pruže podršku učenicima?

Nadamo se da nastavnici već imaju učionicu koja uzima u obzir traumatska iskustva učenika. Biti osetljiv prema tome je veoma važno jer, u zavisnosti od situacije deteta, ovo možda nije prvo izuzetno traumatsko iskustvo koje su doživeli.

Često, ako je dete imigrant, trauma je postojala pre samog iskustva imigracije, možda tokom samog procesa imigracije, a zatim i prilikom prilagođavanja životu u Sjedinjenim Američkim Državama. To je veoma složena trauma.

Treba biti fleksibilan, podsticati podrške za mentalno zdravlje, a nastavnici da nauče različite načine na koje mehanizmi suočavanja mogu pomoći; to može biti korisno deci, bilo da se dopušta malo duži odmor, ili da se u učionici obezbede umetnički materijali kako bi oni koji još nisu spremni da pričaju o svojim osećanjima imali priliku da crtaju ili boje.

Marko Petrović

Novinar sam specijalizovan za obrazovanje u Srbiji i svetu. Kroz svoje tekstove trudim se da složene teme učinim jasnim, bez gubljenja konteksta i suštine. Pratim reforme, izazove u školama i šire društvene promene koje utiču na način na koji učimo i prenosimo znanje.