Kada ću ovo ikada koristiti? Kako nastavnici mogu da dokažu značaj matematike (Mišljenje)

19. новембар 2026.

Jedno od najpoznatijih pitanja u učionici srednjoškolskog matematike, istovremeno, jedno je i od najvažnijih:

“Kada ću ovo ikada koristiti?”

Nastavnici mogu objasniti da matematika učenike priprema za fakultet, karijere, finansijske odluke i buduće kurseve. Sve je to tačno. Ali učenici često traže nešto odmah primenljivo: šta im ovo matematičko znanje pomaže da razumeju o svetu u kom žive?

Održivost životne sredine može pružiti jedan veoma ubedljiv odgovor na to pitanje.

Korišćena sa namerom, upotreba vode, potrošnja energije, ekstremni vremenski uslovi, prevoz, otpad, kvalitet vazduha, promene u populaciji i obnovljiva energija nisu samo ekološki problemi. One su matematički konteksti ispunjeni količinama, odnosima, brzinama, funkcijama, statistikom, merenjem, optimizacijom i neizvesnošću.
Korišćena promišljeno, ovakvi konteksti mogu pomoći učenicima da dožive matematiku ne kao skupProcedura, već da razumeju suštinska pitanja koja imaju posledice.

Pitanja mogu početi u blizini škole: Koliko vode bi curenje slavine potrošilo tokom semestra? Kako bi učenici mogli da modeluju potrošnju električne energije u zgradi škole? Koliko otpada proizvodi menza? Nastavnici mogu prilagoditi ova pitanja stepenu matematičke spremnosti učenika i lokalnim problemima.

Ovo ne znači zameniti matematiku naukom o životnoj sredini. Matematika mora ostati rigorozna.

Matematičko modeliranje je već deo nacionalnih očekivanja za srednjoškolsku matematiku. Standardi matematike po okviru Common Core opisuju modeliranje kao korišćenje matematike i statistike za analizu realnih situacija. Nacionalni savet nastavnika matematike (NCTM) takođe je naglašavao modeliranje kako bi srednjoškolska matematika bila relevantnija.

Razlika između modeliranja i drugih vrsta zadataka je značajna. Tradicionalni zadaci sa rečenicom često ukazuju na to koju proceduru treba primeniti. Iskreno modeliranje je izazovnije: učenici odlučuju koje informacije su bitne, postavljaju pretpostavke, biraju reprezentacije, procenjuju da li je odgovor razuman i revidiraju model.

Jedan problem održivosti koji sam doneo u nastavu matematike, na primer, jeste nagomilavanje plastičnog otpada. Koristio sam ga da podučavam eksponencijalne i logaritamske funkcije. Učenicima sam predstavio skup podataka koji ilustruje kako otpad od plastike može da raste tokom vremena. Učenici su analizirali podatke, nacrtali eksponencijalni model i koristili logaritme da izračunaju kada bi modelovani otpad dostigao zadati prag. Takođe smo diskutovali o tome kako reciklaža i smanjenje korišćenja plastike mogu promeniti te projekcije. Ta aktivnost je povezala jednačine i grafove sa ekološkim pitanjem, a istovremeno postavila i matematičko pitanje: Koliko možemo verovati predviđanjima zasnovanim na modelu?

Podučavanje statistike kroz podatke o padavinama, temperaturi, potrošnji energije ili prevozu. Geometrija može pomoći učenicima da uporede projekte zgrada i korišćenje zemljišta. Sistemi jednačina mogu pomoći učenicima da razmotre konkurentska ograničenja koja uključuju trošak, energiju ili prevoz. Postotna promena postaje značajnija kada učenici ispituju potrošnju električne energije ili smanjenje otpada.

Nijedan od ovih konteksta ne isključuje matematičku tečnost. Oni pružaju razlog da se ona koristi.

Napravljati matematiku “relevantnom” nikada ne bi značilo izbegavanje osnova ili snižavanje očekivanja. Učenici ne mogu konstruisati korisne modele ako im nedostaje osnova matematike. Konceptualno razumevanje, proceduralna tečnost i primena treba da se međusobno jačaju.

Cilj nije zameniti nastavu veština projektnim radovima. Cilj je učenicima pružiti stalne prilike da koriste te veštine za nešto vredno razmišljanja. To je važno jer mnogi učenici i dalje stižu u srednjoškolsku matematiku bez suštinskih osnova, kako izveštava Education Week o postignućima u matematici. Relevancija sama po sebi neće zatvoriti te jazove, ali može dati učenicima razlog da istraju dok nastavnici ponovo grade razumevanje.

Učenici mogu koristiti tabele, grafičku tehnologiju, simulacije i pažljivo strukturisane AI alate da pregledaju podatke i testiraju pretpostavke. Ali ispoliran grafikon nije dokaz razumevanja ako učenici ne mogu da ga objasne, a odgovor koji AI generiše nije matematičko rezonovanje ako učenici ne mogu da procene da li ima smisla.

Osnovna pitanja ostaju matematička: Šta znamo? Kakve pretpostavke pravimo? Kako možemo predstaviti situaciju? Šta rezultat znači? Da li model odgovara realnosti? Šta bi ga bolje učinilo?

Autentično matematičko rešavanje problema ne treba da bude iskustvo dopune namenjeno naprednim kursevima, STEM akademijama ili školama sa bogatim resursima. Nacionalne akademije (nauka, inženjering i medicina) dokumentovale su trajne nejednakosti u pristupu učenju visoke kvalitete nauke, tehnologije, inženjeringa i matematike. Svaki učenik zaslužuje prilike da iskusi matematiku kao disciplinu koja omogućava rezonovanje, donošenje odluka i razumevanje sveta.

Najdirektnija pitanja razlikovaće se od škole do zajednice, od upotrebe vode i saobraćaja do ekstremne toplotne vrućine ili promena na obali. Ono što je važno jeste odabir pristupačnog konteksta uz jasnoću matematičkih ciljeva.

Kao profesor matematike u srednjoj školi, želim da učenici izađu iz časa sa više nego sposobnošću da prepoznaju koja formula pripada kojem problemu. Želim da susretnu nepoznatu situaciju i postave pitanja: Koje količine su ovde bitne? Koji odnosi bi mogli postojati? Koje podatke treba da imamo? Koje pretpostavke su razumne? Koja matematička reprezentacija bi nam pomogla da razumemo problem? I šta naš odgovor može—ili ne može—da nam kaže?

Održivost životne sredine nudi bogatu kolekciju konteksta u kojima učenici mogu vežbati postavljanje tih pitanja. Ne treba da pretvaramo učionice matematike u učionice za zagovaranje životne sredine. Potrebno je da učenicima pomognemo da iskuse matematiku kao snažan način razmišljanja o kompliciranim realnostima.

Ako više učenika može videti da algebra, statistika, geometrija i matematičko modeliranje daju alate za razumevanje problema sa kojima se susreću van škole, tada će odgovor na pitanje „Kada ću ovo ikada koristiti?“ zahtevati mnogo kraći odgovor:

„Sada ga koristiš.”

Marko Petrović

Novinar sam specijalizovan za obrazovanje u Srbiji i svetu. Kroz svoje tekstove trudim se da složene teme učinim jasnim, bez gubljenja konteksta i suštine. Pratim reforme, izazove u školama i šire društvene promene koje utiču na način na koji učimo i prenosimo znanje.