Mladi ljudi deluju prema istoriji koju su učitelji predavali. Nedavni srednjoročni izbori nas podsećaju da su nastavnici koji tu istoriju predočavaju u celosti, bez mršenja, upravo oni koji pripremaju našu decu da vode.
Dana 3. novembra 2026. glasači iz Severne Karoline poslali su Roya Coopera u američki Senat, čime je postao prvi democrat koji je osvojio mesto u Senatu u toj državi još od 2008. godine. Tri nedelje ranije, na prvi dan ranog glasanja, više od stotinu studenata sa North Carolina Agricultural and Technical State University i University of North Carolina at Greensboro krenulo je peške ka biračkim mestima.
Odbor za izbore okruga Guilford je odbio da otvori mesta za rano glasanje na ta dva kampusa. Zato su prošli otprilike 45 minuta kroz rekordno toplotno oktobarsko vreme. Nedelju dana kasnije, stotine studenata se okupile i na drugom maršu ka glasačkim mestima, pokazujući snagu njihove posvećenosti političkim promenama.
Greensboro, sedište okruga, već je video moć studenskog aktivizma, ali i važnost učitelja u pripremi tih učenika. Godine 1960, četiri crna prvoklasa sa A&T-ija sela su za belo-iznuđeni Woolworth-ov šalter za ručak i zatražila da budu služena. U roku od nekoliko dana, stotine studenata kako sa univerziteta, tako i sa srednjih škola, pridružile su se protestu.
Troje od te četiri prve generacije koje su pokrenule Greensboro sit-in pokret 1960. godine pohađalo je Dudley High School. Godinama kasnije, jedna od njihovih učiteljica iz Dudley-a, Nelle Coley, objasnila je da su sit-ins proizašli iz obrazovanja koje ih je naučilo da ne prihvate segregaciju: „Već smo tim učenicima sve te stvari predavali sve vreme.“
Moј rodni grad Filadelfija nosi sopstvenu mrlju kada je pravo na protest bilo suočeno s pretjeranom državnom upotrebom sile. Sedam godina nakon Greensboro sit-in-a, hiljade učenika javnih škola izašlo je iz svojih učionica i marširalo do gradskog odbora za obrazovanje s listom od 25 predloga za promene u nastavnom planu. Na vrhu te liste bili su zahtevi učenika za uključivanje crnačke istorije u kurikulum i za veći broj crnih nastavnika u njihovim učionicama.
Dok su učenici lideri pregovarali iznutra sa superintendantom školskog sistema, policijski komesar je predvodio službenike u opremi za nerede protiv prosvetnih skupova spolja. 57 ljudi je uhapšeno, a 22 su teže povređene. Deca su pretučena zato što su tražila da uče sopstvenu istoriju od nastavnika koji liče na njih.
Bol koji su ta deca pretrpela nije bio uzaludan. Godine 2005, Filadelfija je postala prva velika gradska oblast koja je zahtevala da se završni predmet obavezno položi — istorija afričkih Amerikanca. Kada su najavili taj mandat o crnoj istoriji, zvaničnici su napravili jasnu povezanost sa šetnjom koja je prethodila toj odluci.
U Propali na Zemlji, Frantz Fanon, njegov značajan rad o pokretima otpora, napisao je: „Svaka generacija mora, iz relativne tajanstvenosti, da otkrije svoju misiju, ispuni je ili joj se izjalovi.“ Svaka generacija crnih studenata u ovoj priči učinila je nešto hrabro, a svako od njih je pre toga bio podučavan nečemu.
Nelle Coley i njeni kolege nastavnici podučili su Greensboro Four. Zajednički organizatori poput Baba Mjenzi Traylor-a, jednog od osnivača osnovne škole koju sam pohađao, proveli su mesecima pre protesta 1967. godine pripremajući učenike za život — ne samo za šetnju. Neko je morao da pouči učenike koji su prošlog meseca krenuli ka biralištima da je njihov glas vredan četrdeset pet minuta hoda pod užarenim suncem.
Podučavanje tih lekcija ostaje teška bitka i može biti naročito opasno za crne edukatore.
22. oktobra, distrik Filadelfije najavio je plan za reformu kurikuluma društvenih nauka. Najava je usledila dan nakon što je republikanski vođen Kongresni odbor objavio izveštaj optužujući distrikt da podstiče učenike da budu „više-leve aktivisti“ još od drugog razreda. Odbor, koji je navodno istraživao optužbe za antisemitizam, osudio je pojedinačne lekcije o aktivizmu u klimi, ekonomskim politikama i ropstvu.
Ismael Jimenez, lokalni crni edukator koji je vodio rad na sada osuđenom kurikulumu, sada se bori na sudu da spasi svoj posao. Četiri učenika iz 1967. marširala su kako bi njihova zajednica imala reč u tome šta Filadelfijske škole podučavaju. Taj domaći kurikulum sada će biti predan nacionalnim ekspertima.
Istorija, učena u celini, govori mladima da potiču od onih koji su se odupirali. Kaže im da su prava glasa, demonstriranja, učenja i govora osvojili učenici njihovog uzrasta.
Ako tu istoriju izbacimo iz kurikuluma i diskreditujemo nastavnike koji imaju hrabrosti da se bave ovim složenim temama, odgajamo mlade ljude koji misle da im je svet dat onako kako jeste. Oni nemaju pojma da se to može promeniti.
Učenici iz 1967. tražili su dve stvari u jednom dahu: kurikulum crne istorije i crne nastavnike. Obe zahteve i danas su jednako hitne kao pre 59 godina.
Učenici koji se prepoznaju u svojim nastavnicima i koji uče o potpunoj crnoj istoriji odrastaju u angažovane građane na koje naša demokratija računa. A crni učenik koji do trećeg razreda ima jednog crnog nastavnika ima 13 odsto veću verovatnoću da upiše fakultet. Dva crna nastavnika povećavaju verovatnoću na 32 odsto.
Učenicima u Greensboro: nastavite da marširate i povedite sa sobom još jednog następnika. Nastavnicima u Filadelfiji i svuda: nastavite da podučavate celokupnu priču. Svima koji ovo čitaju: pomoći nam da sledećeg Nelle Coley-a postavimo pred svakog učenika.
Napred.