Kada se nastavnici plaše matematike, njihovi učenici trpe posledice.

26. јул 2026.

Anksioznost nastavnika u vezi sa podučavanjem matematike može negativno da utiče na rezultate učenika, pokazuje nova studija. A učenici koji su crnci, Hispanoamerikanci ili potiču iz porodica sa niskim prihodima imaju veće šanse da imaju nastavnike koji su nelagodnog stava prema ovom predmetu.

Rezultati, objavljeni ovog meseca u časopisu Educational Researcher, mogu imati implikacije po pripremu nastavnika i stručni razvoj, posebno dok države i okruzi razmatraju nove napore da unaprede način na koji škole podučavaju matematiku, rekao je NaYoung Hwang, docent na Univerzitetu u New Hampshireu i suautor studije.

„Postoji reprodukcija anksioznosti prema matematici“, rekao je Hwang. „Odnosi nastavnika prema samom predmetu zaista su važni.“

Studija razlikuje opštu anksioznost prema matematici — temu koja se široko proučava i kod učenika i kod nastavnika — od anksioznosti pri podučavanju matematike, koja se odnosi specifično na nelagodnost prilikom vođenja nastave iz matematike i koja je manje razumljiva.

Istraživači su analizirali rezultate državnih testova 106.000 učenika iz Indijane koji su pohađali 3. razred do 8. razreda u školskim godinama 2010-2011 i 2016-2017, i to uz poređenje sa državnom anketom koja je obuhvatila 3.300 nastavnika i uključivala pitanja o tome kako ispitanici osećaju podučavanje matematike.

Pronađena je korelacija između višeg nivoa anksioznosti nastavnika i blago nižih rezultata učenika na testovima. Rezultati su prilagođeni za širok spektar faktora vezanih za učenike i nastavnike, uključujući prethodno postignuće iz matematike, evidenciju za besplatne i snižene obroke, status učenika koji uče engleski jezik, upotrebu individualnih obrazovnih planova, pol nastavnika, rasu etničku pripadnost nastavnika i nivo iskustva i obrazovanja nastavnika.

Da bi se smanjio potencijalni pristrasnost, istraživači su koristili statističku tehniku poznatu kao fiksni efekti, koja im je omogućila da upoređuju istog učenika iz godine u godinu kada su ga podučavali nastavnici sa različitim nivoima anksioznosti u podučavanju matematike. Taj model pomaže da se smanje šanse da podaci budu pogođeni varijablama na koje kontrola studije nije već obratila pažnju, rekao je Hwang.

Iako su nalazi bili skromni za jednu godinu, efekat bi se mogao kumulirati tokom vremena ukoliko učenik ima nastavnike sa visokim nivoom anksioznosti u podučavanju matematike tokom više godina, navodi studija.

„Zajedno, ovi dokazi naglašavaju važnost podsticanja pozitivnih iskustava u učenju matematike — ne samo u K–12 razredima, već i u programima za pripremu nastavnika“, napisali su istraživači.

Merenje anksioznosti pri podučavanju matematike

Da bi izračunali anksioznost pri podučavanju matematike, istraživači su kreirali složeni skor koji se oslanjao na četiri pitanja iz državne ankete među nastavnicima.

Ta pitanja su tražila od nastavnika da ocenjuju odgovore na skali od 1 do 6, pri čemu 1 znači „potpuno se ne slažem“, a 6 znači „potpuno se slažem“. Istraživači su skore na pozitivnim izjavama prekodirali kako bi niža ocena značila viši nivo anksioznosti na sva četiri pitanja. Prosečan odgovor na svako pitanje bio je između 2,01 i 2,53.

  • „Podučavanje matematike me uopšte ne plaši“;
  • „Ako bih predavao u timu sa partnerom nastavnikom, voleo bih da još jedan nastavnik predaje matematiku“;
  • „Od svih predmeta, matematika je predmet oko kojeg najviše brinem kako da ga predajem“; i
  • „Bio bih spreman da isključivo predajem matematiku.“

Na kraju, povećanje standardne devijacije u anksioznosti pri podučavanju matematike povezano je sa smanjenjem postignuća učenika iz matematike za 0,039 standardne devijacije, zaključuje studija. Iako je uticaj relativno mali, on se neprestano nagomilava.

„Ako nastavnici imaju višak anksioznosti prema matematici konzistentno od trećeg do osmog razreda, to je povezana sa padom matematičkog postignuća za 0,18 SD, što predstavlja značajnu razliku u ishodima učenja učenika“, navodi studija.

Anksioznost kod nastavnika u vezi sa matematikom imala je jače posledice na neke podgrupe učenika: devojčice, učenici koji uče engleski jezik, učenici sa nižim postignućem, učenici Hispanoamerikanci i učenici azijskog porekla. To ukazuje na to da nelagodnost nastavnika prema predmetu može dodatno da oteža druge prepreke učenju učenika, kao što su internalizovani stereotipi ili stres povezan sa višim kulturnim očekivanjima za dostizanje ciljeva, dodao je Hwang.

Neki nastavnici bili su skloniji da pokazuju anksioznost prilikom podučavanja matematike od drugih. Ženski nastavnici pokazivali su veću anksioznost nego muški, nastavnici sa višim stepenom visokog obrazovanja pokazivali su manju anksioznost nego njihovi kolege bez tih kvalifikacija, a nastavnici sa sedam ili više godina iskustva imali su manje anksioznosti nego nastavnici sa manje iskustva.

Nastavnici u osnovnim školama bili su skloniji da osećaju anksioznost prilikom podučavanja matematike

Nastavnici u višim razredima imali su manje anksioznosti u podučavanju matematike nego nastavnici nižih razreda, zaključila je studija. To se poklapa sa stalnim izazovom za administratore škola, koji često primeti da su nastavnici za srednje škole, koji su češće stručnjaci, sigurniji u podučavanju matematike nego nastavnici u osnovnim školama, koji su generalisti i imaju tendenciju da se osećaju manje sposobnim u svojim vestinama za podučavanje matematike, dodao je Hwang.

Naglasila je da studija identifikuje korelaciju, a ne direktan uzročno-posledičan odnos između stavova nastavnika i uspeha učenika.

Studija takođe ne identifikuje razloge zašto bi trema oko podučavanja matematike kod nastavnika mogla uticati na to koliko dobro učenici uče, ali prethodna istraživanja su pokazala da nastavnici sa anksioznošću prema matematici mogu da se oslanjaju na više pamtljivog memorisanja i manje interakcija u učionici.

„Kada nastavnici dožive anksioznost u vezi sa matematikom, mogu implicitno projekcionisati sopstvene poteškoće na učenike, što ih navodi da izbegavaju izazovan sadržaj i oslanjaju se na pojednostavljene nastavne pristupe“, navodi studija.

Taj nedostatak entuzijazma i samopouzdanja može da umanji iskustva učenika u učenju i osećaj sopstvenih sposobnosti, rekao je Hwang. Pozvao je programe stručnog usavršavanja (PD) i programe pripreme nastavnika da više podučavaju o anksioznosti pri podučavanju matematike i da pomognu nastavnicima da razviju veći komfor sa predmetom i nauče da podučavaju na pozitivan, efikasan način.

„Ako od samog početka postave niska očekivanja, to nije dobar polazni početak“, zaključio je.

Marko Petrović

Novinar sam specijalizovan za obrazovanje u Srbiji i svetu. Kroz svoje tekstove trudim se da složene teme učinim jasnim, bez gubljenja konteksta i suštine. Pratim reforme, izazove u školama i šire društvene promene koje utiču na način na koji učimo i prenosimo znanje.