Zašto dečaci ulaze u vrtić kasnije od devojčica

3. август 2026.

Zamisao da dečaci, opšte gledano, lošije prolaze od devojčica u školi nije nova. Sve do nedavno, dokaz o zaostatku po polu—na primer, prosek ocena dečaka u celini je niži nego kod devojčica, i da su oni češće i strože kažnjavani—primenјivao se uglavnom na starije učenike.

Međutim, kako se sve više saveznih država oslanja na standardizovane procene da mere akademsku i socijalnu spremnost učenika za školu, neke od njih otkrivaju da se jazovi po polu javljaju već kada škola počinje. Iako ti jazovi generalno nisu ogromni, nisu ih lako zanemariti—posebno jer imaju tendenciju da opstanu ili čak porastu tokom školskog uzrasta.

Dokazi o jazovima po polu već od vrtićkog uzrasta

Primeri jazova u učenju po polu rastu i neke od njih dobile su na pažnji.

Državna komisija sastavljena od zakonodavaca iz Virdžinije, istraživača i lidera u obrazovanju održala je sastanak 20. jula kako bi ispitala podatke koji pokazuju razlike u spremnosti učenika po polu i razvila relevantne preporuke za politiku. Izveštaj Virdžinije koji su spomenuli obuhvata podatke o spremnosti dece za predškolsku školu od početka školske godine 2024-25, i ustanovio je da 48% ulaznih dečaka u vrtić ispunjava ukupne standarde spremnosti, naspram 56% ulaznih devojčica.

Ranija istraživanja su takođe pokazala slične nalaze. Analiza iz 2012. godine podataka iz Longitudinalne studije ranog detinjstva—Kohorta za predškolsku godinu (Early Child Longitudinal Study-Kindergarten Cohort) otkrila je da bolje društvene i ponašajne veštine u vrtiću pomažu da se predvide pozitivni akademski ishodi kroz osnovnu školu—i da devojčice nadmašuju dečake u tim veštinama.

„Otkrivamo da devojčice u savremenoj Americi poseduju prednosti u socijalnim i ponašajnim veštinama nad dečacima i bolje postižu na standardizovanim testovima od početka vrtića,” napisali su Thomas A. DiPrete i Jennifer L. Jennings, autori izveštaja iz 2012. godine.

Novije analize su otkrile da razlike u spremnosti po polu koje počinju u vrtiću postaju veće tokom osnovne škole. Jedan nacionalni izveštaj iz 2026. godine, zasnovan na značajnim američkim procenama, pokazao je specifične razlike u veštinama po polu već u vrtiću, naročito u načinu na koji devojčice i dečaci pristupaju učenju. Konkretno, devojčice su bile više rangirane u organizaciji, koncentraciji i želji za učenjem u vrtiću. Ta razlika se povećala do petog razreda.

Uticaj ranih jazova po polu na obrazovanje

Ne samo da dečaci obično zaostaju za svojim svojim devojčicama po ranim rezultatima spremnosti, već su i disciplinisani češće—čak i pre nego što krenu u vrtić.

Deca predškolskog uzrasta su četiri puta verovatnije da budu izbačena nego devojčice, prema podacima Head Start programa. Još gore je za crne dečake. Oni su činili oko 18% javnoškolskog predškolskog stanovništva tokom školske godine 2017-18, ali crni muški učenici činili su 38,2% izbacivanja—više nego dvostruko učešće—prema federealnim podacima. Ponašajni problemi najčešći su razlozi za izbacivanje.

Deca ne moraju biti izložena ekstremnim merama disciplinske politike da bi se osetila loše u vezi sa školom. Socijalne, ponašajne ili akademske poteškoće već od ranog uzrasta mogu negativno uticati na ukupno samopouzdanje i stav deteta prema učenju.

Ne pomaže ni to što je vrtić tokom godina postao značajno akademski orijentisan. „U prvoj polovini 2010-ih, mi smo gurali igru napolje, a igra je postajala nečim što smo morali da radimo potajno,” rekla je Amber Nichols, bivša dugogodišnja učiteljica u vrtiću i 2023. godine proglašena za Učitelja godine u Zapadnoj Virdžiniji, EdWeek-u. „Bilo je mnogo manje fokusa na igru i socijalno-emocionalno učenje, i definitivno mnogo više sadržaja zasnovanog na učenju kroz akademsku sredinu.”

Potencijalna rešenja

Neki nastavnici, zagovornici i donositelji politika traže povratak na vrtić sa niskim rizikom, manje akademskim sadržajem, zasnovan na igri, kao ulaz u školu koji bi mnogima, naročito dečacima, bolje odgovarao. Nju Hemšir bio je prvi koji je otežao promenu u tom pravcu. Pre osam godina, zakonodavci te države su, upozoravajući na „akademizaciju” vrtića, izmenili obrazovni zakon kako bi formalni ulazak u školu organizovali na osnovu modela zasnovanog na igri. Nekoliko drugih država od tada je uvelo ili usvojilo slične zakone.

Ali pritisak da se ispune akademski standardi ostaje. I dok su rezultati iz oblasti akademske pismene spreme nisko, mnogim školama verovatno će biti potrebna uvođenje temelja akademskih veština što ranije.

To je jedan od razloga zašto neki roditelji odlučuju da ostave svoje dete izvan upisa u vrtić na godinu dana. Praksa, koja se naziva „redshirting”, najčešće se primenjuje kod roditelja dečaka.

Većina istraživanja do danas ukazuje da su akademske koristi redshirtinga kratkoročne, iako su podaci o socijalno-emocionalnim efektima redshirtinga ograničeni. Značajno, roditelji koji odluče da redshirduju često tvrde da to rade zato što osećaju da njihova deca nisu socijalno ili emocionalno zrela kao vršnjaci istog uzrasta.

Dodajući pritisak koji neki roditelji osećaju, datumi upisa za vrtić su se pomerili ranije. Većina škola ranije je sledila kalendarsku godinu, pa su najmlađa deca u vrtiću postajala 5 godina u decembru. Sada mnoge države zahtevaju da deca koja polaze vrtić postanu pet godina ranije; obično negde u septembru.

Ta promena politike sugeriše da škole prepoznaju da vrtićarci treba da budu malo stariji nego što su bili ranije kako bi ispunili očekivanja. Ipak, neki distrikti su počeli da strogo sprovode rokove za rođendan pri upisu, što praktično onemogućava roditeljima da redshirduju decu osim u retkim okolnostima.

Neki zagovornici obrazovanja preporučuju liberalniji, porodični pristup. „Neka deca—i to verovatno češće važi za dečake—verovatno imaju koristi od malo više vremena pre nego što počnu školu; druga su spremna sa pet godina,” kaže Alana Viliams, potpredsednica Američkog instituta za dečake i muškarce, nepartijske istraživačke organizacije. „Verujemo da su fleksibilne opcije sjajne.”

Ona dodaje, međutim, da distrikti sa politikom fleksibilnih početnih datuma moraju svakoj porodici jasno saopštiti ove opcije kako bi bili opremljeni da prosude da li su one pogodne za njihovo dete.

Marko Petrović

Novinar sam specijalizovan za obrazovanje u Srbiji i svetu. Kroz svoje tekstove trudim se da složene teme učinim jasnim, bez gubljenja konteksta i suštine. Pratim reforme, izazove u školama i šire društvene promene koje utiču na način na koji učimo i prenosimo znanje.