Mnoga deca nisu spremna za vrtić, izveštaj otkriva da nije cela slika.

19. новембар 2026.

Manje od polovine učenika u zemlji nije „spremno za vrtić”, prema nedavno objavljenom izveštaju istražnog ogranka Kongresa.

Upis u predškolske programe i demografski profili učenika utiču na spremnost za polazak u vrtić, zaključuje izveštaj U.S. Government Accountability Office (GAO), koji je analizirao podatke iz pet država (Connecticut, Florida, Kentucky, Maryland i Ohio) i preispitao prethodne studije na tu temu.

Međutim, podaci koje izveštaj prezentuje takođe pokazuju da ne postoji jedinstven način procene spremnosti za polazak u školu, čime opšti zaključci ili poređenja među državama postaju izazovni.

„Ovaj izveštaj naglašava potrebu za doslednošću među državama u pogledu onoga šta i kako merimo stvari koje deca treba da znaju i nauče i rade,” izjavila je Kizzy Albritton, vanredna profesorka na Koledžu za obrazovanje Univerziteta u Teksasu u Austinu, koja nije bila uključena u izveštaj.

„Dok to ne postignemo, ne treba da se čudimo kada postoji veliki broj dece koja nisu spremna za vrtić, jer i dalje tragamo za time šta deca treba da znaju i kako ćemo saznati da li to i znaju.”

Na primer, glavno saopštenje iz izveštaja jeste da je, generalno, „upis u vrtić koji se finansira javnim sredstvima pozitivno uticao na spremnost učenika za polazak u školu u pismu, matematici ili i u oba područja.” No podaci iz dve države koje su razdvojile spremnost po razvojnim oblastima čine se da opovrgavaju tu tvrdnju.

U Connecticut-u, na primer, jezik, pismenost i numeričke veštine pokazale su „statistički značajno nepovezanu povezanost” između upisa u vrtić i spremnosti za polazak u školu. Razvojne oblasti koje su bile pozitivno povezane sa spremnošću uključivale su fizički/motorički razvoj, socijalne veštine i kreativnost.

U Kentucky-u, samo fizičko/motoričke veštine bile su pozitivno povezane sa spremnošću za polazak.

Analiza podataka po državama nije bila dizajnirana da utvrdi—niti da zaključi—da su deca upisana u javno finansirane predškolske programe spremnija za polazak nego druga deca, izjavila je Jacqueline Nowicki, koja vodi tim za obrazovanje, radnu snagu i sigurnost prihoda u GAO-u i koja je nadgledala izveštaj o spremnosti za polazak.

„Ovaj izveštaj ne razmatra šta većina predškolskih ustanova podučava”. Dakle, mislim da je teško reći … da su ove stvari bitne, a one druge nisu, jer to nije poznato iz podataka,” izjavila je Nowicki.

Takodje, podaci prikazani u izveštaju ne mere kvalitet vrtićkih programa, izjavila je Albritton.

„Da li su to programi poludnevni ili celodnevni?” upitala je. „Kakvi su državni zahtevi za kvalifikacije nastavnika koji podučavaju javni predškolski program? Da li traže od nastavnika da imaju diplomu prvostupnika ili samo zvanje zvanog saradnika? Kako roditelji mogu da učestvuju?”

Šta zaista mere procene pri upisu u vrtić?

Procene pri upisu u vrtić, osmišljene da mere spremnost, prisutne su tek 15 ili 20 godina, rekao je Dale C. Farran, profesor emeritus na Peabody College Univerziteta Vanderbilt. I u tom relativno kratkom periodu, ono šta mere se promenilo.

U početku su ove procene uglavnom odražavale zapažanja nastavnika o ponašanju dece, poput istrajnosti, saradnje i tolerancije na frustraciju, rekao je Farran. Međutim, ta ponašanja su bila vremenski zahtevna za objektivno beleženje, naročito na početku godine kada su učenici tek došli u razred.

Dalje, mogućnosti nastavnika da posmatraju ta ponašanja kod učenika su se smanjile kako je celoodeljenska nastava počela da nadjačava istraživačku igru u učionicama predškolskog uzrasta, objasnio je Farran.

„Sve to je, kaže, ostalo po strani, i procene za upis u vrtić su danas „osnovane samo na veoma konkretne veštine.”

Ne sve države ili okruzi ne teže Istim razvojni oblastima jednako kada odredjuju spremnost za polazak u školu. Kao ni ne sprovode procene jednako.

U Connecticutu, nastavnici procenjuju sposobnosti učenika u oblastima kreativnosti, jezika, pismenosti, numeričkih veština, socijalnih veština i fizičko/motoričkog razvoja, prema izveštaju GAO. Florida koristi kompjutersku procenu koja sadrži mešavinu slika i teksta; procenjuje samo veštine pismenosti i numeričkih veština. Kentucky koristi skrining alate (screenere) koji istražuju akademske, jezičke i fizičke veštine.

Oni takođe dele roditeljima anketu kojom procenjuju deceve veštine samopomoći i socijalno-emocionalne veštine.

„Sve ovo radi veoma različite stvari,” primetila je Albritton.

Demografske karakteristike učenika utiču na spremnost za polazak u vrtić

Izveštaj se takođe bavio vezom između demografskih karakteristika učenika i spremnosti za polazak u vrtić. Značajno je ustanovljeno da određene demografske karakteristike deluju na spremnost—bez obzira na to da li su deca upisana u javno finansiran predškolski program.

Na primer, momci, učenici crne rase i Hispanic/Latino učenici, te deca iz ekonomski ugroženih porodica bili su ispod proseka na Merama spremnosti. Grupe sa iznadprosečnom spremnošću uključivale su devojčice i učenike azijske i bele rase.

Za sva pitanja koja izveštaj postavlja o spremnosti za polazak u vrtić, ostaje mnogo neodgovorenih, uključujući i one koja bi mogla biti ključna za donosioce politika dok procenjuju širenje univerzalnih predškolskih programa.

„Na osnovu ovog izveštaja, neko bi mogao lako da kaže: ‚Zašto bismo ulagali novac u predškolsko obrazovanje, jer smo već to uradili, a izveštaj sugeriše da učenici još uvek nisu spremni?‘” izjavila je Albritton.

„S druge strane, čitaoci izveštaja bi mogli zaključiti da, ako učenici nisu spremni, onda možda nemamo dovoljno sredstava, rekla je, „i treba da radimo stvari drugačije.”

Marko Petrović

Novinar sam specijalizovan za obrazovanje u Srbiji i svetu. Kroz svoje tekstove trudim se da složene teme učinim jasnim, bez gubljenja konteksta i suštine. Pratim reforme, izazove u školama i šire društvene promene koje utiču na način na koji učimo i prenosimo znanje.