Mikroškole se šire: neki školski distrikti otvorili su svoje mikroškole

16. септембар 2026.

Godine 2024, suočene sa rastućom konkurencijom za učenike od strane privatnih škola, susednih javnih školskih distriktâ i privlačnosti kućnog školovanja, javne škole u Vičiti, u Kansasu, odlučile su da iskuse nešto novo.

Distrikt je stupio u kontakt sa porodicama koje su najavile odlazak i pitao ih da li bi želele da isprobaju njegovu najnoviju školu, pod nazivom Creative Minds, mikroškolu gde bi učenici iz više razreda radili sa jednim nastavnikom i fokusirali se na učenje kroz projekte.

Interesovanje je bilo veliko i ostalo je tako. Danas, Creative Minds ima četiri odeljenja na dve lokacije i ukupno služi oko 40 učenika, od predškolskog uzrasta do šestog razreda. Lista čekanja je oko 200 učenika, i to isključivo usmenim preporukama—distriktu nije bilo marketirano postojanje ni jedne ni druge škole.

„Mislim da je dobro da pogledamo ove različite modele jer je zajednica očigledno traži nešto drugačije“, rekao je Robert Dikson, glavni informacijski službenik Vikčite. „Nije svako, ali mislim da postoji mnogo različitih modela koji odgovaraju različitim porodicama.“

Izlazak kao alternativa putu nastave na daljinu tokom pandemije, interesovanje za mikroškolama—u suštini inovativnim, školama sa jednom učionicom koje su tradicionalno bile privatne ili čarter škole—poraslo je u poslednjim godinama.

U isto vreme, rast državnih programa izbora privatnih škola—kao što su vaučeri, stipendije sa poreskim kreditom i računi za štednju za obrazovanje, koji porodicama daju javna sredstva da troše na školarinu u privatnim školama—učinio je mikroškolu finansijski održivijom i opcijom za veći broj porodica, rekao je Džonatan Švejg, viši bihejvorijalni i socijalni naučnik u RAND Corp, koji je proučavao mikroškole.

Predstojeće pokretanje savezničnog programa izbora školskog koji će finansirati stipendije uz kredit poreza za porodice da koriste na privatne ili javne obrazovne troškove moglo bi da pruži još jedan finansijski podsticaj modelu mikroškolâ.

Da bi odgovorili na ovaj trenutak, neki lideri javnih školskih distrikata pokreću svoje mikroškole. Cilj je da zadrže porodice koje bi inače napustile distrikt.

Prvi kampus Creative Minds smešten je u Learning Labu, prostoru za obrazovnu inkubaciju u centru grada Vičite koji takođe uključuje virtuelnu školu i Khan Lab School (nezavisnu školu povezanu sa Khan Academy). Creative Minds služi svojih 37 učenika u dva odeljenja sa dva nastavnika i fokusom na učenje kroz projekte. Pomični zid dopušta nastavnicima da razdvoje učenike po uzrasnim grupama ili da sve učenike od K do 6. razreda stave u jedno odeljenje.

Vičita je ovog jesenog puta otvorila drugi kampus Creative Minds sa dva odeljenja od 34 učenika i dva nastavnika unutar jedne od svojih osnovnih škola.

Iako počiva u okviru tradicionalne školske zgrade, osećaj je drugačiji, rekao je Dikson. Postavka uključuje iste karakteristike kao i originalni kampus u Learning Lab: soba za podcast, makerspace, STEM laboratoriju i fleksibilno sedište.

Učenici u Creative Minds moraju da poštuju iste državno standarde kao i ostali učenici u distriktu i polagati iste državne testove.

Pored zadržavanja učenika, Creative Minds je služio i kao laboratorija u kojem distrikt može da proba nove ideje koje bi njegove redovne škole mogle kasnije usvojiti, rekla je Dijane Smokorovski, koordinator digitalne pismenosti distriktâ, koja je takođe predavala u mikroškolama.

„Ako druge škole žele da probaju nešto inovativno, imamo druge koji žele da počnu da istražuju učenje zasnovano na projektima, samo nikada nisu imali nekoga da im pokaže kako to funkcioniše“—rekla je.

„Creative Minds postaje svetionik onoga što je moguće sa učenjem zasnovanim na projektima.“

Microschools are spreading, but no one can say by how much

Sa dva kampusa i više od 70 učenika, Creative Minds bi mogao da pomeri definiciju mikroškole—ukoliko postoji definicija.

Mikroškole imaju tendenciju da budu male, privatne ili čarter škole koje naglašavaju učenje zasnovano na projektima u višestrukim uzrastnim grupama gde učenici napreduju sopstvenim tempom. Ali nema formalne definicije mikroškole, i one mogu biti bilo koja mala škola po izboru kojoj neko želi da dodeli taj etiket, rekao je Švejg, istraživač RAND-a.

Nedostatak definicije čini nemogućim da se tačno odredi koliko mikroškola radi širom zemlje, rekao je, a kamoli koliko distrikta ih sprovodi. Ono što je jasno jeste da je interesovanje za ovaj koncept poraslo od pandemije i zatvaranja škola koje je ona donela.

„Mnogo roditelja nezadovoljnih onlajn učenjem organizovalo je grupe za učenje po uzrastu,“ rekao je. „Postojala je prilično velika grupa roditelja koji su, kada su se škole ponovo otvorile, mislili da nešto nalik grupi u obrazovnom iskustvu bolje odgovara potrebama njihovog deteta.“

Najveći distrikt u Kansasu, Vikčita, doživeo je pad broja upisa za oko 6.000 učenika u proteklnom decenijom, na trenutni nivo od oko 45.000, uglavnom zbog pada rodnog priraštaja, ali promene u rasporedu učenika i konkurencija privatnih škola i kućnog školovanja takođe su doprineli. Mikroškola je jedan od načina da se zadrže porodice, ali nije način da se potpuno zaustavi smanjenje distrikta.

Microschools as a way to keep a small community’s school

Mikroškola može biti i kreativni način da se javna škola u maloj zajednici održi, što bi inače moglo da bude teže. To se desilo u Karthageu, Indijana.

Tamo se ove godine otvorila nova mikroškola na mestu stare lokacije javne škole koja je zatvorena zbog pada broja učenika.

Jedna crkva je kupila zgradu škole, ali je velika većina nedelja bila prazna kada službe nisu držane, rekao je Džordž Filhauer, superintend ent Eastern Hancock škola u susedstvu, smeštenih istočno od Indianapolisa.

Zato su crkveni lideri pristupili Filhaueru da distrikt vodi mikroškolu u zgradi tokom radne nedelje. Za crkvu, ovo rešenje predstavlja način da ostvari prihod i služi svojoj zajednici, dodao je.

„To je malo mesto koje je izgledalo znatno drugačije u pedesetim i šezdesetim godinama nego sada,“ rekao je Filhauer. „Crkva je središte zajednice i mislili su: ‘ako možemo da imamo i školsku granu, to bi bilo jako kul.’”

Škola je ove godine otvorena sa 30 učenika.

Eastern Hancock distrikt pristupa mikroškolama drugačije nego Wichita. Filhauerov distrikt dobio je koncesiju (charter) u skladu sa državnim zakonom o charter školama kako bi pokrenuo državnu mrežu mikroškolâ. Filhauer je glavni izvršni direktor mreže, kao i superintendent Eastern Hancocka.

Raspored omogućava distriktu da sarađuje sa različitim organizacijama i zajednicama kako bi otvorio mikroškole bilo gde u državi. Indiana Microschool Collaborative, kako se mreža zove, trenutno nadgleda pet mikroškola, četiri od kojih su otvorene ili stavljene pod okrilje kolaboracije ove godine.

Pokrenuta je prva kampus prošle godine u letnjem kampu koji je tokom školskog godine bio prazan. „Učionica“ se nalazi u štaglju koji ne izgleda kao tradicionalna škola, rekao je Filhauer. Veliki je fokus na igri i na individualnom, sopstvenom tempu učenja. Umesto dnevnika, učenici dobijaju bedževe, poput izviđačkog oružja, za akademsku veštinu. Ta škola služi 100 učenika uzrasta od K do 8 i sada ima 140-članu listu čekanja.

Od tada, Filhauer je bio kontaktiran od distrikta na granici države sa Ohijom da vodi mikroškolu tamo, kao i od privatne mikroškole koja je želela da dođe pod okrilje kolaboracije. Distrikt Filhauera obezbeđuje administrativne usluge—kao što su obračun plata i navigacija kroz obavezne državne revizije—što može biti teško za jednog nastavnika ili mali tim da vodi, rekao je.

Distrikt je pokrenuo svoju petu mikroškolu u partnerstvu sa Univerzitetom Indijana Istočni. To je srednja škola smeštena na kampusu koledža gde učenici uzimaju neke kurseve na koledžu i neke časove sa svojim posvećenim srednjoškolskim nastavnicima.

Svaka mikroškola je različita, i to je ono što Filhauer želi.

„Verujem da svako dete treba da ima priliku da pođe u školu koja je dizajnirana baš za njega,“ rekao je. „Naš zadatak je da otkrijemo kako to treba da izgleda. I ‘samo za njih’ ne znači da je to kao tematski park svaki dan, ali ovo je prostor u kome [učenici] mogu da rastu uz osećaj ugodnosti.“

Pouke distrikta iz vođenja mikroškolama

Filhauer je rekao da njegov distrikt—koji ima 1.200 učenika, od kojih 40% bira da pohađa školu distrikta izvan njegovih granica—još uvek otkriva kako da se izbor marketinga i javnih odnosa za novi projekat postavi da bi se više ljudi upoznalo sa poduhvatom, a da se ne upadne u zamršenu politiku izbora školskog.

U Vičiti, lideri distriktâ su otkrili da uspeh mikroškolâ zavisi od nastavnika na način na koji to ne bi bilo u tradicionalnoj školi.Ne samo da nastavnik mora biti talentovan i kreativan, nego mora biti sposoban da izgradi snažne odnose sa porodicama, rekla je Smokorovski, koordinator digitalne pismenosti.

„Nema višeg upravnog osoba koji bi rekao: ‘Ako imate problem, dođite da razgovarate sa direktorom prvo pa ću ja ići nastavniku’,“ rekla je. „Na nastavniku je da izgradi te odnose sa celom porodicom. I to zahteva vreme da se razviju te veštine. To nije nešto što bilo ko od nas uči tokom predservisa.“

Distrikt sada razmišlja o obuci ranih karijera nastavnika u svom sistemu da postanu mikrošolski nastavnici sa specifičnim veštinama potrebnim za uspeh u toj ulozi.

A ponekad, mikroškolа ne uspe.

To je bio slučaj u Vail školskom distriktu u Arizoni. Distrikt je pokrenuo mikroškolu nakon što je video da više porodica napušta distrikt kako bi se posvetile kućnom školovanju tokom pandemije.

Mikroškolа, koja je služila osnovnim razredima, pružala je à la carte obrazovne mogućnosti porodicama koje se bave kućnim školovanjem, poput izleta, časova iz matematike i prostora i opreme za izvođenje naučnih eksperimenata, rekla je Keli Pinkerton, šef za učenje i inovacije u Vail školama. Distrikt se takođe obratio lokalnoj zajednici kućnog školovanja kako bi doveo nove porodice, ne samo one na ivici napuštanja Vail škola.

Tokom vremena, međutim, porodice су prešle na druge programe, poput distriktovog kombinovanog programa učenja i državnog programa obrazovne štednje, koji porodicama daje novac za odobrene obrazovne troškove, Pinkerton je rekla.

Uz ESA, porodice koje su ranije pohađale mikroškolu sada koriste državni novac da plaćaju distriktu Vail kako bi učestvovale u odabranim časovima i vannastavnim aktivnostima.

Ale Pinkerton je rekla da je njen distrikt imao koristi od svog eksperimenta sa mikroškolom. Ideja iza toga, pronalaženje kreativnih načina da se dosegne više porodica, živi i dalje.

„Šta smo naučili je da ponekad ljudi žele nešto malo drugačije, i moramo misliti van okvira kako bismo najbolje sarađivali sa porodicama“, rekla je.

Marko Petrović

Novinar sam specijalizovan za obrazovanje u Srbiji i svetu. Kroz svoje tekstove trudim se da složene teme učinim jasnim, bez gubljenja konteksta i suštine. Pratim reforme, izazove u školama i šire društvene promene koje utiču na način na koji učimo i prenosimo znanje.