Nastavnici i dalje dodeljuju knjige pune dužine, ali broj varira.

9. мај 2026.

Neki nastavnici srednjih škola i univerzitetski profesori podižu alarm zbog onoga što vide kao zabrinjavajući trend u školama Amerike: učenici više ne čitaju ceo knjige na času, kažu oni.

Međutim, novi podaci RAND korporacije pokazuju da ogromna većina nastavnika srednjih škola ipak izveštava o dodeljivanju celovitih tekstova — iako možda ne u onom broju koji bi želeli neki edukatori i zagovornici.

“Ovi podaci zaista uvode nijanse,” izjavila je Ashley Woo, saradnica istraživačica politike u RAND-u i autorka izveštaja.

Devet od deset nastavnika srednjih i gimnazijskih razreda anketiranih tokom školske godine 2024-2025 rekao je da planira da dodeli bar jednu celu knjigu pre kraja akademske godine. Osamdeset tri posto nastavnika osnovnih škola je to isto navelo.

Prosečno, nastavnici srednjih škola dodelili su ukupno četiri knjige. Međutim, znatan deo nastavnika se nalazio na jednom od krajnosti raspodele, pri čemu otprilike trećina dodeljuje samo 1-2 knjige za godinu, a četvrtina pet ili više.

Zagovornici kurikuluma sa velike knjige tvrde da čitanje ovih dužih tekstova pomaže da se ojača pažnja učenika i razviju sofisticiranije veštine razumevanja pročitanog. Knjige mogu da zainteresuju učenike i da stvore zajedničke iskustvene trenutke u učionici na načine koje kratki odlomci ne mogu, kažu mnogi nastavnici.

Istrazivanje nije potpuno jednoznačno. Iako postoji obilje dokaza koji pokazuju da učenici koji više čitaju postaju bolji čitaoci, nema mnogo studija koje precizno određuju kakav bi tačno trebalo da bude dnevni jelovnik čitanja za dete.

U RAND-ovoj anketi nastavnici koji su dodeljivali više knjiga rekli su da njihovi učenici provode više vremena radeći sa tekstom na nivou razreda. Nalaz je korelativan, ali „ukazuje na put“ da duži tekstovi mogu biti korisni, rekla je Woo.

Ipak, dodala je, „još uvek je otvoreno pitanje koliko knjiga nastavnici treba da podučavaju.“

Kako školski faktori utiču na odluke nastavnika

Stogovi knjiga s oštećenim koricama dugo su bili prepoznatljiv znak engleskog jezika u američkim srednjim školama, dok su generacije učenika potpisivale svoja imena u iste primerke Ubiti pticu rugalicu i Romeo i Julija.

Mnogi od tih „klasika“ i dalje su u široj rotaciji, pokazuju podaci. Istraživanje iz 2025. godine Nacionalnog saveta učitelja engleskog jezika (National Council of Teachers of English) otkriva da se spisak najčešće dodeljivanih knjiga u časovima engleskog jezika u srednjim i gimnazijskim razredima nije značajno menjao od 1980-ih. Više od 90% ispitanih nastavnika reklo je da su takođe ugradili više „raznovrsne“ književnosti.

Ako i dalje nastavnici dodeljuju neke knjige, moguće je da su prevladavajući snaga u prostoru engleskog jezika i umetnosti jezika tokom vremena uticale na to smanjenje broja.

Standardi Common Core State Standards, predstavljeni 2010. godine, pojačali su fokus na informativne tekstove, što je navelo neke edukatore da brinu da bi time izazvali smanjenje vremena posvećenog fikciji. U novije vreme, kurikulum materijali osmišljeni kao antologije kratkih dela i odabranih pasusa postaju popularniji — trend najizraženiji na osnovnom nivou, ali koji uzima zamah i u srednjim i gimnazijskim razredima.

RAND-ova anketa je samo trenutni prikaz odgovora nastavnika u školskoj godini 2024-2025 i ne prati promene tokom vremena. Ali nudi neke naznake o tome šta čini nastavnika sklonijim ili manje skloni da dodeljuju romane i druge čitave knjige.

Nastavnici srednjih i gimnazijskih razreda u školama sa visokim stepenom siromaštva i u školama u kojima većinu čine učenici boje kože, u proseku dodeljuju manje knjiga nego njihovi kolege u školama sa manjim siromaštvom i većinskim belim učenicima—tri knjige za godinu, umesto četiri.

„Možda je to povezano sa očekivanjima nastavnika; možda je to povezano sa različitim nivoima autonomije nastavnika,“ rekla je Woo. Anketa nije pitalа zašto su nastavnici dodeljivali broj knjiga koji su dodelili, što je plodno područje za buduća istraživanja, dodala je.

Koji kurikulum su nastavnici koristili, i kako su ga koristili, takođe je odigrao ulogu.

Nastavnici srednjih škola koji su koristili gotove kurikulum materijale koje razvija izdavač dodeljivali su manje knjiga nego njihovi kolege koji su koristili materijale koje je razvila njihova škola ili distrikt, ili materijale koje su sami pravili. Takođe su bili manje skloni da dodeljuju knjige koje nisu bile diktirane od strane njihovih kurikularnih programa.

Nastavnici koji su najviše koristili ove kurikulum materijale koje je izdavač razvio tokom većeg dela nastavnog vremena, bili su najmanje skloni da dodeljuju čitave knjige.

Ove tendencije ističu ono što bi mogli biti suprotstavljeni prioriteti za lidere okruga.

Tokom proteklih deset godina mnoge države su podsticale okruge da usvoje „visokokvalitetne obrazovne materijale“ s ciljem da uključe više učenika u zahtevnije zadatke i podignu postignuća učenika. Ali definicija „visokog kvaliteta“ uvek je nebulous, i nisu svi kurikularni programi koji su dobili visoke ocene od spoljašnjih ocenjivačkih tela uključivali redovno čitanje celovitih knjiga.

Ako države podstiču škole da koriste ove materijale i da ih strogo prate, traže li od svojih nastavnika da dodeljuju manje romana?

„Ne moraju biti suprotstavljeni jedan drugom,“ rekla je Woo. Izveštaj preporučuje da izdavači kurikuluma uključuju više celovitih knjiga u svoje programe, i da grupe koje ocenjuju i procenjuju kurikulume naglase koliko knjiga različiti programi uključuju.

Trenutno, kako je rekla Woo, „nije tako lako pronaći te informacije.“

Marko Petrović

Novinar sam specijalizovan za obrazovanje u Srbiji i svetu. Kroz svoje tekstove trudim se da složene teme učinim jasnim, bez gubljenja konteksta i suštine. Pratim reforme, izazove u školama i šire društvene promene koje utiču na način na koji učimo i prenosimo znanje.